Početna ISTORIJANajboljem košarkašu sveta KGB zabranio izlazak iz SSSR

Najboljem košarkašu sveta KGB zabranio izlazak iz SSSR

od bhbasket
30 pregleda

Mnogi ga smatraju najuspešnijim igračem svih vremena, s obzirom na trofeje i dugovečnost. Osvojio je četiri medalje na Olimpijskim igrama, jednu zlatnu u čuvenom finalu protiv Amerikanaca 1972. godine, kao i tri bronzane medalje; 1968. u Meksiko Sitiju, 1976. u Montrealu i 1980. u Moskvi. Na svetskim prvenstvima osvojio je dva zlata, u Urugvaju 1967. i Portoriku 1974, jedno srebro i jednu bronzu. Na Evropskim prvenstvima osvojio je četiri zlata, dva srebra i jednu bronzanu medalju.On je – Sergej Bjelov.

Sergej je igračku karijeru započeo u klubu Uralmaš iz Sverdlovska 1964. gde je igrao do 1967. kada je prešao u CSKA Moskvu. Igrao je 13 godina za moskovski CSKA koji je kasnije devet godina vodio kao trener. Kao selektor vodio je reprezentaciju Rusije s kojom je osvojio srebrne medalje na SP 1994. u Torontu i 1998. u Atini. Posle devet godina treniranja u CSKA, od 1981. do 1990, vodi dve godine italijanski Basket Kazino, a od 1999. do 2004. ruski Ural Grejt iz Perma.

Bjelov se smatra jednim od najboljih evropskih košarkaša i sportista svih vremena, pa je dobio čast da upali olimpijski plamen za vreme ceremonije otvaranja Letnih olimpijskih igara 1980. godine u Moskvi.

Sergej Bjelov pali olimpijski plamen na Igrama 1980. u Moskvi

Međutim, on je i akter možda i najzanimljivije priče u istoriji Olimpijskih igara, finalnog dvoboja košarkaškog turnira na Igrama 1972. u Minhenu, kada je Sovjetski savez na sveopšte iznenađenje pobedio američke košarkaše. Taj je događaj obeležio njegovu sportsku karijeru.

Finalna utakmica između ekipa SAD i SSSR donela je nezapamćen kraj. U poslednjih nekoliko sekundi, pri vodstvu reprezentacije SAD 50-49, dogodilo se nekoliko čudnih stvari: prvo je vreme isteklo kod postizanja prethodnog koša (slobodnih bacanja) Amerikanaca, ali je koš priznat i preostalo vreme pomereno je na jednu sekundu. Zatim je vreme ponovno isteklo u pokušaju napada reprezentacije Sovjetskog Saveza, pa su Amerikanci već slavili pobedu. Međutim, na žalbu Sovjeta ponovno su dodate nove tri sekunde, u kojima je Aleksander Bjelov uspeo da ubaci dva poena i time donese pobedu svojoj ekipi. A Sergej Bjelov je u toj utakmici od sovjetskih 50 koševa postigao 20!

Međutim, što je više vreme proticalo, tako se analiziralo košarkaško finale Sovjeta i Amerikanaca. Sa uvek jednim te istim zaključkom – u košarci je zaista sve moguće. Cela utakmica je bila izjednačena i u poslednji minut, ma i poslednje sekunde, ušlo se s velikom neizvesnošću. Iako su Amerikanci slovili kao favoriti, Sovjeti su se sjajno odupirali. Mora se znati da to nije bila NBA reprezentacija Amerikanaca, već ekipa najboljih igrača iz studentske lige.

Posle ove utakmice žalili su se Amerikanci, žalba je došla i do vrha Međunarodnog olimpijskog komiteta koji je nije uvažio! Amerikanci su smatrali su da se utakmica igrala tri sekunde duže od predviđenih 40 minuta. Petočlana komisija presudila je u korist Sovjetskog Saveza. Odluka nije bila doneta jednoglasno, već glasanjem 3-2. Za Sovjete su glasali predstavnici Mađarske, Poljske i Kube, a za Amerikance predstavnici Italije i Portorika. Za mnoge to je bila politička odluka. Nezgodan kontekst u ovom događaju bila je, svakako, i politička situacija u svetu koja se nazivala Hladni ratom. Termin – Hladni rat – simbolizovao je sukob između komunističkog Sovjetskog Saveza i kapitalističkih Sjedinjenih Američkih Država oko prevlasti u svetu na svim poljima, pa tako i u sportu.

Inače, Amerikanci su posle te utakmice odbili da prime srebrne medalje, trideset godina kasnije MOK je pokrenuo inicijativu da se medalje ipak dodele igračima SAD, ali su oni to ponovno odbili pa su te medalje i dan danas izložene u Olimpijskom muzeju u Lozani.

Priča o tom finalu ipak je poduža, ne stane u te tri opisane sekunde.

Posle Drugog svetskog rata, pa do početka sedamdesetih godina 20. veka, Sovjeti su osvojili 11 zlatnih medalja na evropskim prvenstvima. Amerikance nikad nisu pobedili na Olimpijskim igrama! Amerikanci su u Minhen doveli najmlađu ekipu u istoriji, sastavljenu od dvadesetogodišnjaka. Koji tokom turnira nisu pružali baš blistave partije, ali su sve redom pobeđivali. Za razliku od neiskusnih Amerikanaca, koji su pre Olimpijskih igara odigrali zajedno svega 12 prijateljskih utakmica, Sovjeti su se dugo pripremali za te Igre. Reprezentacija je četiri godine bila na okupu. Osnovu tima činili su košarkaši CSKA Moskve, Dinama iz Tbilisija, Spartaka iz Lenjingrada, Žalgirisa…

Selektor Vladimir Kondrašin nasledio je Aleksandra Gomeljskog, posle Svetskog prvenstva u Jugoslaviji, i na prvom velikom takmičenju, Evropskom prvenstvu u Nemačkoj, osvojio je zlato. Pored toga, Kondrašin je bio i trener Spartaka iz Lenjingrada punih 28 godina. Sovjeti su znali da će Amerikanci doputovati na Igre u oslabljenom sastavu, bez Bila Voltona. Shvatili su da im je to velika prilika da nadvise najvećeg rivala.

Dok su posle finala Amerikanci tugovali, Sovjeti su slavili. Kod kuće su dočekani kao junaci. Mladi, dvadesetjednogodišnji Aleksandar Bjelov bio je nacionalni junak, baš kao i Sergej. Iako istog prezimena nisu u rodu.

Posle minhenskog finala mnoge NBA ekipe htjele su Bjelova u svojim redovima, kao i njegovog prezimenjaka Aleksandra. O tome se čak pričalo na najvišem nivou političkih rukovodstava SAD i SSSR. Nekoliko članova američkog Kongresa insistiralo je kod sovjetskog ambasadora u Vašingtonu da se dozvoli Aleksandru i Sergeju da zaigraju u NBA. Ipak, to se nije dogodilo.

Sergej Bjelov retko je pričao o trenucima iz tog olimpijskog finala 1972. godine, ali kad je progovorio rekao je:
– Sećam se svakog detalja, vodili smo 49-48, Amerikanci su bili u napadu, Kolins je pogodio i oni su poveli 50-49. Semafor je pokazivao da su ostale samo tri sekunde. Ivan Jedeško je uveo loptu bacivši je prema meni. Bio sam na našoj polovini, ali blizu centra. Dok sam primao loptu začula se sirena sa stola koji je bio iza mojih leđa. Bila je to evidentna greška jer je vreme moralo krenuti od trenutka kada sam ja primio loptu, a ne kad ju je Jedeško bacio prema meni. Dodatnu konfuziju izazivao je sat, pokazivao je 19.59… Nastala je gužva, rasprava, nama se sve činilo kao večnost. Na kraju je Vilijam Džons, tadašnji generalni sekretar FIBA, podigao tri prsta i pokazao da treba odigrati još tri sekunde. Amerikanci se nisu mnogo bunili jer su valjda mislili da će se lako odbraniti… Jedeško je u ponovljenom uvođenju promenio odluku, bacio je loptu preko celog terena prema Aleksandru Bjelovu koji je bio spretniji od dvojice Amerikanaca. Uhvatio je loptu, fintirao, oni su skočili u prazno i gotovo se sudarili u vazduhu, a kada su se vratili na parket on se podigao i sigurno pogodio za 51-50.

Sergej Bjelov voleo je da kaže da mu je to najveći uspeh u životu, to finale, ali govorio je o tome kao o procesu, ne kao slučajnom, retkom događaju.

– Šta je vrhunac? Jedna pobeda, jedan koš, jedan uspeh, ma koliko bitni, samo su posledica jednog procesa u kome dominira rad, težak svakodnevni rad. Te tri sekunde bile su božija nagrada za moj rad i rad mojih saigrača.

Poznat je i njegov veliki sukob s alfom i omegom ruske košarke, Aleksandrom Gomeljskim, pukovnikom KGB, inače. Sukob je otišao toliko daleko da je Gomeljski preko svojih KGB-ovskih veza u jednom trenutku sredio da Sergeju Bjelovu bude zabranjeno da pet godina napušta Sovjetski Savez. Ta se situacija promenila posle čistke kadrova KGB krajem osamdesetih godina, posle sletanja Nemca Rusta na Crveni trg s malim avionom, cesnom.

– Nisam bio disident, ali žudio sam za pravom slobodom. Jeste, mi sportisti u SSSR smo imali neke privilegije. Ovako da vam kažem, jedan novinar iz Jugoslavije pitao me na Filipinama 1978. godine na Svetskom prvenstvu – kako to da mala Jugoslavija na ovom Šampionatu ima čak 40 novinara, a veliki Sovjetski Savez samo jednog? Odgovorio sam – Nije problem što je došao samo jedan, već što taj jedan nema pojma o košarci jer je iz KGB-a.

Sergej Bjelov umro je oktobra 2013.

Photo: Twitter, Sergej Pavel

(Izvor: bhbasket)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar