Souly: Druga liga
- October 7, 2017
- 1 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Vidim ja, snažna ova naša ABA liga. Jaka k’o zemlja. Deveta najjača liga Evrope! Nije za zajebanciju. Reče nedavno Zoran Čutura – “ABA – bez stranaca – je otprilike na nivou naše bivše druge lige u Jugi.” Da li to znači da je druga košarkaška liga Juge bila deveto najbolje košarkaško takmičenje u Evropi? Možda grešim, al’ si mislim da ABA i nije baš toliko dobra, ili tako loša ka jugoslovenska druga liga, nego, hajde, Čutura je legenda koja kapira, a ja sam samo outsajder koji gunđa. Ajmo ondak naopako – ABA je mnogo dobra liga, tol’ko jaka da joj je ustrebala i druga liga jer kvaliteta frca iz svakog balkanskog budžaka, a izloga za talente nikad dosta. Pozdravljam ideju ABA-2 lige, mada pomalo sumnjam da ću na eventualnim fizičkim posjetama nadmetanja ovog ranga da uživam kao nekoć kad sam pohodio susrete II Savezne lige SFRJ.
Jer – na košarkaške svečanosti u bivšoj Jugi išlo se nevezano za sam rang natjecanja, neovisno i o navijačkoj pripadnosti koja je tad još bila sporednom stvari košarkaških svemira. I pored toga što je prva liga SFRJ bila najbolja u Evropi otkad ja pamtim košarku, jednako često sam posjećivao susrete druge jakosne skupine domaće košarice. Ili one još niže. Možda onaj tip sam čoveka koji delimično preferira underground sokake, no svejedno čudi me jedna stvar – uz sve te recentne uratke koji se bave košarkom bivše države i njezinom istorijom, nitko nije ni pokušao zagrebati patinu druge košarkaške lige bivše Jugoslavije (možda izazov Vladi – rekonstrukcija druge košarkaške lige).
Osim što sam često bauljao po tako nekim priredbama iz nižerazrednih košarkaških svjetova, katkad dokonca imajući sporednu rolu na terenu, šta ja mogu reći o službenoj istoriji druge lige? Ne mnogo; mora da je postojala još tamo četrdesetih i pedesetih, kao i viši rang, jer su se svake sezone pojavljivali novi timovi u 1. Saveznoj ligi, a neki su iz nje ispadali. Na prve novinske izvještaje koji se detaljnije bave drugom košarkaškom ligom naletjeh u edicijama s početka šezdesetih, i već onda je bio vidljiv kvalitet tog takmičenja jer se drugom ligom napajala i najbolja državna selekcija. Iz drugoligaške Ljubljane zavidnu reprezentativnu karijeru započinje Vital Ajzelt, dok splitski duo Skansi – Tvrdić putem druge divizije dolazi do najvišeg ranga prvenstva i dresa reprezentacije. U sarajevskoj Mladoj Bosni igra kasniji standardni reprezentativac Zoran Maroević, dok danas zaboravljena zagrebačka Mladost disponira stravičnim duetom Šolman – Plećaš, a prvopomenuti starta svoju zlatnu reprezentativnu priču iz druge lige.
Možda iz današnje perspektive pomalo nestvarno, ali drugom ligom je tokom idućih godina prodefilirao značajan broj legendi domaće igre. Mirza Delibašić je predvodio drugu ligu – zapad u broju poena u dresu tuzlanske Slobode u sezoni 1971-72, dok je iste sezone diviziju istok u poenima predvodio Kićanović koji je debi u A repki Juge odradio još za svog staža u Železničaru iz Čačka, donedavno još u srpskoj ligi, a slična priča je i sa Puležanom Željkom Jerkovom. Moje prve uspomene na slovenskog čarobnjaka narančaste lopte, Boruta Basina, potječu iz njegovog drugoligaškog staža u zagrebačkoj Industromontaži, a sedamdesetih su u tom jakosnom razredu zaplesali i: Žarko Varajić, Svetislav Pešić, Branko Kovačević, Dragan Todorić, Peter Vilfan, Mihovil Nakić, Duško Ivanović, Zoran Čutura, Predrag Šarić i mnogi drugi. Posebnom pričom su doajeni druge lige – košarkaši koji su veći pečat ostavili u drugom no u prvom razredu takmičenja. Na prvu mi padaju na pamet besmrtnici poput Vjećeslava Tolja iz sarajevskog Željezničara, i Stanislava Bizjaka iz zemunske Mladosti.
Format takmičenja u drugoj ligi bio je šaren; nekad je prvi tim išao direktno u najviši rang, a onaj drugoplasirani u kvalifikacije s kandidatima za ispadanje iz najvišeg ranga. Jedno vrijeme se druga liga održavala preko ljeta, na otvorenim terenima, tako da je postojala mogućnost ekspresnog povratka u društvo najboljih – ispali ste, preko ljeta se vratili i najesen opet igrali 1. Saveznu ligu. Više timova se okoristilo ovim pravilom koje je bilo na snazi na prelomu šezdesetih i sedamdesetih.
Naravno da je bilo legendarnih utakmica koje ni po čemu nisu zaostajale za najboljim megdanima prve lige. Starija sarajevska raja valjda još se sjeća aprila ’72 kad su se oba sarajevska tima, Željezničar i Bosna, plasirala u najviši razred, usput odigravši jednu od najprepričavanijih (iliti kako je Svetislav ganjao Vjeću) utakmica drugoligaških timova. Kvalifikacije za upad/ostanak u društvu najboljih bile su izuzetno dramatične. Moja šibenska raja voli se prisjetiti puta Šibenke u društvo najboljih, ali ja mislim da je najdramatičniji kvalifikacioni turnir odigran 1976. u Srbobranu đe su se našli čačanski Borac iz druge, te zagrebačka Industromontaža i sarajevski Željo iz prve jakosne skupine.
Nakon što je Željezničar (Tolj, Maroević, Bojanić, Maravić) svladao Industromontažu s 92-91, istim rezultatom, nakon produžetka, on gubi od čačanskog Borca (Mišović, Šarančić, Drobnjak, Purić, Arsić), da bi u presudnom, trećem susretu Industromontaža nadvisila Borac za 2 poena, slavivši sa 94-92 i za pola koša je ostala u najvišem rangu, nakon tekme (Mihovil Nakić 34 poena i dvadesetak skokova) u kojoj je jedan od zagubljenih talenata zagrebačkog basketa, Lima Miholić, potpuno nadigrao velikog čiču Radmila koji je ostao bez ubačaja iz igre. Borac će se s Mišovićem vratiti u društvo najboljih već dogodine, dok Sarajlije više nikad nismo gledali u direktnim TV prijenosima subotom.
Od 1980. godine, valjda da bi se malkice ugledali na zapadne nam susjede, dajemo blještavije ime drugom razredu takmičenja. Sad se to zove Prva B savezna liga i svoje prve četiri sezone je igrana kao jedinstvena liga, da bi od sezone 1984/85 ponovo stupio na snagu sistem podjele na istok i zapad, s 12 (ili deset?) timova u svakoj od divizija. Ovaj će i potrajati do kraja egzistencije samog prvenstva početkom devedesetih. Period osamdesetih donio je novi drugoligaški val timova i igrača, pa smo tako navikli na stalne (Budućnost) i povremene prvoligaše kao šta je bila Sloboda DITA iz Tuzle, predvođena jednim od najboljih igrača povijesti druge lige, Bratislavom Mitrovićem.
Kada je uveden plejof u sezoni 1981/82, pobjednik jedinstvene druge lige (Jugoplastika te godine) dobio je priliku učestvovati u doigravanju za prvaka države. Upravo ta Jugoplastika iz te drugoligaške sezone ’82 bila je najjača ekipa koju sam vidio igrati u nižem rangu. Splićani su godinu ranije ostali bez sedam prvotimaca koji su morali u JNA i senzacionalno su napustili najviši razred da bi onda doli razorili dogodine. Mislim da su upisali svega jedan poraz (rekord?), a sastav im je sadržavao zlatne legende reprezentacije SFRJ ka šta su bili Damir Šolman, Željko Jerkov i Duje Krstulović, povremene reprezentativce poput Željka Poljaka, Ante Matulovića, Ivice Dukana, dokazane prvoligaške igrače kakvima su bili Mlađan Tudor, Predrag Krušćić, Pero Vučica, i nadolazeće juniore koji će se zlatnim slovima upisati u istoriju kluba s Gripa – Goran Sobin, Ivica Burić i Velimir Perasović. Čak četvorica iz mog imaginarnog Top 50 bivše Juge!
Jedna od najvećih priča osamdesetih ispričana je od strane beogradskog IMT-a koji se više puta probijao u najviši rang takmičenja, predvođen ofanzivnim napasnikom s krila, Milanom Mlađanom. U sezoni 1986-87 „traktoristi“ kao drugoligaši dolaze do finala domaćeg kupa nakon što eliminišu beogradski Partizan, dok ih u finalu čeka još jedan drugoligaš, nekad slavna Olimpija iz Ljubljane koja u poluzavršnici eliminira Jugoplastiku. IMT ulazi u istoriju nakon što slavi u niškom finalu sa 76-73 i postane jedinim predstavnikom nižeg ranga u historiji Jugoslavije koji uzme trofej većeg kalibra. Mora se priznati da ni sastavi tih drugoligaša nisu bili za baciti. Za IMT su nastupali: Milan Mlađan, Srećko Jarić, Ljubisav Luković, Arsenije Pešić, Zoran Krečković… dok su dres Olimpije nosili: Peter Vilfan, Jure Zdovc, Dušan Hauptman, Žarko Đurišić, Matjaž Tovornik, Pavel Polanec, Slavko Kotnik…
I tako, do kraja postojanja Juge i velike druge lige, ja bio sam jednakim fanatikom i tog nižeg razreda natjecanja. Bio sam u prilici vidjeti niskobudžetne i egzotične timove skopskog MZT-a, Prvog Partizana iz Titovog Užica, zeničkog Čelika, šabačke Zorke, novosadske Vojvodine, Novog Zagreba, kako se penju do najvišeg ranga takmičenja, pa čak i do učešća u evropskim takmičenjima, prisustvovao sam pojavi budućih NBA košarkaša u drugoj Yu-ligi – Radisava Čurčića u Železničaru iz Čačka (vodio drugu ligu u poenima i skokovima u sezoni 1986-87) i Željka Rebrače iz NAP-a, prije njegovog dolaska u Partizan. Druge lige republičica nastalih nakon raspada Juge neću da komentiram, a i ne mogu da oću, nisam kompetentan za tako sitna crevca. Da stoji da je druga liga bivše Juge bila dobra – drugovi – meni je naša druga liga bila druga najbolja liga Evrope…
I sad ova nova verzija – kasniš mi s honorarom, Miško – ABA iliti Jadranske lige. Druge Jadranske lige. Šta da velim, neku posebnu kintu iz džepa neće mi izbit, Novo Mesto i Rogaška nisu mi predaleko, šteta što nema neki tim iz Zagreba. I ovako dobro – vjerujem da druga ABA liga neće biti puno gora od prve, tj. devete najbolje košarkaške lige u Evropi. Uostalom, od sedam osvojenih Evroliga od strane jugoslovenskih klubova, čak četiri se nalaze u toj ABA 2, dok su samo tri u ABA 1. Takvu drugu ligu nema niti jedna oblast plave planete osim ovog našeg krša. E, pa zato – živjela nam vječno druga liga!
Photo: Printscreen
Odlican clanak..ljudi nemaju pojma kakva je bila 1b liga..pa ko se seca milana mladjana zna da je urnisao svaki tim u 1a ligi,sve cuvare pa i tadasnje aktuelne i buduce reprezentativce.na klupi sakota,pa gde ces jace. igrali su fizicki i psihicki zreli igraci koji iz ovih ili onih razloga nisu uspeli da se nametnu u prvoj ligi.secam se aramisa naglica iz kvarnera,otisao u jugoplastiku i odmah imao doprinos.koliko se secam hrvatska,slovenija i bosna su cinile 1b zapad a srbija,crna gora i makedonija istok.svaka utakmica na noz