Souly: Nedovoljno poznati Bane Prelević
- October 25, 2018
- 1 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
„Bilo je to čudno takmičenje, igrali smo finale sa Španjolcima i nekim čudom dobili nakon produžetka. Ja Baneta u toku šampionata nisam koristio protiv jačih protivnika, dao sam mu minute u već dobivenim mečevima jer Mavrenski, Zdovc i Nakić bili su mi glavni vanjski igrači. I pred kraj tog finala velim ja njemu – ulazi u igru Bane, sad te trebam najviše, za ovo sam te čuvao. On me gleda, u potpunoj nevjerici, onako bucmast i okrugao. Ulazi na parket, zadnja lopta na njega, bucko se diže i odapinje, a lopta ko kap kroz mrežicu – izjednačeno. Ulazimo u produžetak, ja ga ostavih na terenu, on još jednom diže se i ponovi šut bez kosti. Shvatiše Španci da je vrag odnio šalu i počeše da ga fauliraju, a on sve te penale smireno trpa u koš. Pobijedismo i osvojismo zlato, a Bane bješe taj džoker odluke.“
Ovako priča mi jedan od najčuvenijih trenera mlađih generacija jugoslavenske košarke, Rusmir Halilović, dok kafenišemo u njegovom ateljeu, prepunom fotografija i memorabilija koje svjedoče o njegovom radu s kadetima i juniorima bivše države. Jel ‘ ima neko posebno da te zanima? – priupita me Rusmir dok razgledavam fotografije raznih generacija koje prošle su njegovim rukama. Malo je iznenađen kad mi se pogled zaustavi na generaciji kadeta koja je 1983. osvojila to zlato na evropskoj smotri u Tibingenu, a još i malo više iznenadi se kad ga, pored svih tih čuvenih imena koje je trenirao (Dražen, Kukoč, Divac…) priupitah za Branislava Prelevića, nadimka Bane.
To kadetsko prvenstvo Evrope ostade jedinim takmičenjem koje je Prelević odigrao za državnu selekciju, premda je čovjek u kasnijoj karijeri obilježio jednu epohu loptanja pod koševima. Nakon tog inicijalnog kadetskog uspjeha, Bane je imao nekoliko lijenih sezona u Crvenoj zvezdi, odrađujući debi u prvoligaškom društvu u sezoni 1984-85. O Branislavu se nije mnogo zborilo narednih par sezona i činilo se da se radi o još jednom zalutalom talentu. U regularnom dijelu domaće sezone 1986-87, Prelević je u bogatoj rotaciji crveno-belih dobio priliku na 11 susreta u kojima je uknjižio tek 14 poena. Nevjerojatno, ali istinito, Prelević je obilježio taj plejof kao malo tko. Nakon uvodnog poraza u polufinalu protiv Cibone koja je u regularnom dijelu ostvarila rekord od 22 pobjede, bez ijednog poraza, Prelević je eksplodirao u drugom susretu igranom u Beogradu. Do poluvremena je strpao 19 poena i, premda se isfaulirao početkom nastavka, Zvezda je slavila herojstvom Nebojše Ilića u zadnjim sekundama.
Sve to je bila samo uvertira za majstoricu polufinala, odigranu u Zagrebu. U sudaru s trojicom ponajboljih bekova Juge tog vremena (Dražen, Aco, Danko), Bane Prelević odigrao je prvu mitsku partiju svoje karijere, začinjenu s 32 poena u senzacionalnom uspjehu Crvene zvezde i pobjedi 104-103. Finale plejofa protiv najvećeg gradskog rivala ponudilo je Prelevića u slabijoj verziji iz regularne sezone i crno – beli su slavili titulu nakon dvije utakmice. Jedinom solidnom sezonom koju je Bane odigrao u domaćem prvenstvu bila je naredna sezona ’88 u kojoj je za nekih 25 minuta na parketu ubacivao petnaestak poena. Prilično iznenađujuće, nakon te sezone je vrbovan od strane solunskog PAOK-a iako mu još nisu bile niti 22 godine, i onda je poznatom ćakulom o grčkim korijenima završio u grčkom prvenstvu.
Ono što je Prelević napravio u sljedećih osam godina u Solunu spada u domenu naučne fantastike. Iako je Žare Paspalj izabran većinski za najboljeg Jugovića koji je ikad zaigrao u grčkoj ligi, za mene je Bane Prelević domaćim košarkašem koji je najviše napravio na grčkom teritoriju, usput pretvarajući PAOK u jedan od najboljih timova našeg kontinenta u najboljem periodu basketaške historije i za klub i za njega. Kao dodatak tome, Prelević je za me bio ponajboljim bekom-šuterom Evrope u periodu ranih devedestih. Kako su Dražen i Marčuljonis bili u NBA, ne bih rekao da je iko iz domaće elite (Komazec, Danilović, Perasović, Radulović, Ivanović…) ofanzivnih bekova pružio značajnije igre no Bane iz tih godina. Respekt i mitski status među navijačima grčkog kluba, osim besmrtnim partijama, Branislav je zaslužio i činjenicom da je često igrao i povređen, pod injekcijama. Uz sve navedeno, Prelević jest jednim od najuspješnijih jugoslovenskih košarkaša ako uzmemo u obzir njegove predstave u evropskim kupovima – osvojio je Kup Koraća i Kup pobjednika kupova, a igrao je i dva Final Foura Eurolige, po jedno s PAOK-om i AEK-om.
Samo skromni podsjetnik na ostvarenja s PAOK-om u periodu od 1988. do 1996. godine:
Prve grčke sezone 1988-89, Bane podiže svoj prvenstveni prosjek na preko 20 poena, postajući, uz legendu Fasulasa, omiljenim igračem solunskog tima. Dogodine, Prelević trpa 23 poena prosječno u grčkom šampionatu, a polufinale Kupa pobjednika kupova je najvećim uspjehom povijesti PAOK-a. U tom takmičenju Branislav isporučuje čak 27 poena po susretu, a 30. januara 1990. protiv francuskog Mulhosea, ubacuje 42 koša kao svoj rekord u evropskim takmičenjima. U grčkom prvenstvu, PAOK triput zaredom završava drugi iza gradskog rivala, Arisa.
Sezona je 1990-91, a Bane vodi PAOK do najvećeg uspjeha istorije – trijumfa u Kupu pobjednika kupova, 26.3. 1991. u Ženevi, u finalu pada španska Zaragoza sa 76-72, a Prelević je najboljim pojedincem na terenu s 31 zabilježenim poenom. U cijelom takmičenju ostvario je prosjek od 25.7 poena po utakmici, a Zaragozi je u ranijem susretu u grupi isporučio 41 poen uz šut 15-21 iz igre.
I pored toga što je senzacijom sezone 1991-92 u Grčkoj bio Žarko Paspalj koji je s trona najboljeg strelca grčke lige skinuo Nikosa Galisa nakon 11 sezona, Bane Prelević je svom PAOK-u donio titulu prvaka Grčke. Drugu u povijesti, prvu nakon 33 godine. U domaćem prvenstvu je ostvario prosjek od 24.2 poena po kolu, dok je još uspješniji bio u još jednom Kupu kupova gdje je PAOK opet u finalu. Tamo je Prelević ostavio preko 25 u prosjeku, uz zrelu all-round igru – 4 skoka i 3 asista po tekmi. U finalu je Bane protiv kraljevskog kluba iz Madrida odigrao fenomenalno, ubacivši 29 poena, uz po 4 skoka, dodavanja i osvojene lopte, u tijesnom porazu grčke ekipe 63-65.
Premda je tad Evropom već zavladala trenerska košarka s malim brojem poena, Prelević je redovno ostvarivao prosjeke od preko 20 poena po utakmici. Sezona 1992-93 vidjela je i PAOK i Baneta u sjajnom izdanju – uz 21.6 ppg (treći strelac takmičenja), 3.2 skoka i 3 asistencije Prelevića, solunski tim stigao je do Final Foura Eurolige. U polufinalnom susretu, Benetton, predvođen Tonijem Kukočem, tijesno nadvisi PAOK sa 79-77, ponajviše zato što su Baneta limitirali na šut iz igre 8-22 (21 poen). PAOK je pobijedio madridski Real u susretu za treće mjesto, a Prelevićevih 15 poena bila je njegova najneefikasnija utakmica tog natjecanja.
Posljednji čavao Prelevićeve igračke genijalosti zabijen u kovčeg igračkih uspomena, desio se u sezoni ’94 kad PAOK slavi u Kupu Radivoja Koraća, savladavši snažni Stefanel iz Trsta u obje utakmice finala. U onoj uzvratnoj, odigranoj u Trstu, sad već legendarni šuter grčkog tima uvali 30 poena uz fantastičan šut iz igre 8-11 (73%, trojke 3-3) i 11-12 (92%) sa linije penala.
Sa trofejom za pobedu u Kupu Koraća 1994.
Prelević je i naredne dvije sezone nastavio isporučivati svojih dvadesetak sigurnih poena. U sezoni 1994-95 dodao je svom životopisu i osvajanje grčkog kupa, gdje je usput bio najefikasnijim igračem i MVP finala, dok je dogodine dovukao PAOK do još jednog finala Kupa pobjednika kupova (tad European cup). Tamo je odigrao još jedno (četvrto) finale evropskih takmičenja, usput djelujući kao mentor mladom Peđi Stojakoviću i opet je bio sjajan – ubacio je 34 koša, uz 12-22 iz igre, ali ostatak tima nije bio na nivou i slavio je protivnik, španska Tau Ceramica.
Ljeta ’96, nakon osam sjajnih godina, najboljih u njihovim košarkaškim životima, PAOK i Prelević se razilaze, a Bane pristupa bolonjskom Kinderu, gdje je, po boku Arijana Komazeca, djelovao kao zamjena za Sašu Danilovića koji je bio u NBA. Hajlajt sezone bio je trijumf u talijanskom kupu i MVP naslov za Baneta u tom takmičenju. Još uvijek spreman za 15 poena svake večeri, usporavajući snajper je nakon te epizode pošao nazad u Grčku gdje je dvije sezone igrao za atenski AEK. Sudba je htjela da je Prelević te sezone ’98 došao nadomak osvajanju najprestižnijeg evropskog klupskog takmičenja jer se AEK plasirao u finale, baš protiv Kindera. U tom finalu viđena je anti-košarka koja je iznjedrila bolonjski tim kao nove šampione kontinenta. Snažni, bosmanovski tim, predvođen Danilovićem, Nesterovićem i MVP –jem Final Foura, Zoranom Savićem, slavio je s 58-44. Prelevićevih tek 6 poena bili su drugi najviši skor u atenskom timu u kojem se svih deset igrača upisalo u strelce (!), a najefikasniji je postigao samo 7 poena!!!
To je ujedno bila i posljednja prilika Branislava Prelevića za trijumf u najjačem evropskom natjecanju. Svoju posljednju sezonu karijere, 1999-2000, odigrao je za svoj najmiliji PAOK i, premda je sa 33 godine bio tek sjenom košarkaša s početka devedesetih, vinuo se preko brojke od 5000 postignutih koševa u prvenstvu Grčke kao tek treći košarkaš kojem je to uspjelo. Njegov prosjek, samo u finalima evropskih kupova, unatoč onih 6 poena Kinderu u finalu ’98 – iznosi 23.3 poena po susretu. Po tome i po uspjehu koji je požnjeo s PAOK-om, Bane spada u sam gastarbajterski vrh jugoslovenskih majstora igre.
Ipak, nedovoljno poznat široj domaćoj javnosti, Branislav ostaje samo vrhunskim klupskim igračem pošto nikad nije postao reprezentativcem. Svoju najbolju šansu da navuče dres državne selekcije imao je 1992. kad se Juga već raspala, ali dolazak međunarodnih sankcija uskratio mu je priliku nastupa na OI u Barceloni i osvajanje nekog od odličja, tako da je ostao samo klupskom legendom grčkog PAOK-a.
Strava košarkaš bio je Branislav Prelević, apsolutno nezaustavljiv kad ga krene. A ipak… Mogao je i više… Ne samo to s reprezentacijom. Možda da je imao samo djelić radnih navika jednog Dražena Petrovića, možda ne bi bio tako često ozlijeđen i možda bi mu karijera potrajala i koju godinicu duže. Koliko god Prelević bio u drugom planu što se domaćih ljubavnika košarke tiče, on nastavio je živjeti i po svršetku svog igračkog života. Gledajući tako godinama Stojakovića kako trpa u NBA svijetu, u svakom njegovom šutu vidio sam i djelić Baneta Prelevića, a to mora nešto da vredi, majku mu staru…
Photo: Printscreen
Potsetio bih samo i na njegovog učitelja legendarnog Acu Janjića…