Zoran Slavnić, zvani Moka, može ući u onu poslovicu: Za dobrim konjem se prašina diže. I stvarno, gdje god je došao, igrao, koga god je trenirao, pokazivao bi koliko je dobar, ali bi pokazivao i koliko je strastven u svom načinu shvaćanja košarke, neki bi rekli i prgav. Za mene, debate o karakteru nisu bitne, bitni su rezultati, pa ajmo malo o njima: u Crvenoj zvezdi dvaput prvak Jugoslavije (1969 i 1972), triput osvajač Kupa (71,73,75), u Španjolskoj osvojeno prvenstvo s Badalonom 1978. Sa Zvezdom uzeo Saporta Cup 1974 godine, još pregršt individualnih nagrada za vrijeme igračke karijere i nakon. Uz spomenute klubove, igrao je i u Šibenci, Partizanu i Caserti, a trenirao još mnoge druge, na našem vrelom poluotoku, ali i šire.
Ono što je napravio u reprezentaciji Jugoslavije, to i ptice na grani znaju. Tako da bi pošteno bilo reći, napisati, da je on svjetski priznati internacionalac. No, od svih epizoda, duzžih i kraćih, ja ću se, kao Cibonaš, zadržati na onoj Mokinoj u Partizanu, sezone 81/82, pred kraj njegove igračke karijere. Evo nekoliko redaka o toj sezoni:
Moka je stigao u Partizan spomenute 1981. da bi pomogao Praji, starom kolegi iz reprezentacije. Nakon dvije sezone u Šibenci, a prije one zadnje, u Caserti, on je stvorio klupski tandem Moka-Praja. Velim, poznat iz reprezentacije, ali ipak, kao malo u paralelnom svijetu, pošto je legenda Zvezde postala dio tog tandema, kojeg je Praja, u Mokinim zvezdaškim godinama uvijek činio sa, te sezone odsutnim, Kićom. Kako bilo da bilo, i u tom tandemu bili su predodređeni za glavne uloge, završnice, finala, ali ne i pobjedu u srazu s Cibonom u finalu Jugo prvenstva 81/82.
Finale je bilo infarktno, posebno utakmica u Beogradu s tri produžetka. Partizan je imao 12 koševa plusa na manje od deset minuta do kraja, no tada se umorio Dalipagić, počeo promašivati u nizu. Nitko, pa ni Moka, tada nije uskočio, što je dovelo do Cibonine velike serije pred kraj utakmice, pa i vođstva nakon koša hladnokrvnog Nakića. Boban Petrović je odgovorio pogotkom u zadnjim sekundama, koje su Partizan dovele na plus tri. No, sekunde su nekad u košarci kao sati, posebno za ekipu koja vodi, a kada loptu date legendi Ćosiću, taj uvijek može napraviti nešto posebno, kao npr.zabiti koš za produžetak.
Cibona se uzdala u Ćosića u prvom produžetku, no on je zaštekao, čak i na liniji slobodnih bacanja, ali spomenuti Nik je opet hladno zabio nakon skoka u napadu. Meč loptu je ipak imao Praja, no od dva penala zabija tek drugi i uvodi utakmicu u novi produžetak. Ćoso i Praja su nastavili griješiti u drugom produžetku, ali onda niotkud, pri Ciboninom vođstvu, na minus 2, Praja zabija iz nemoguće pozicije i odvodi utakmicu u treći produžetak!
U trećem produžetku Cibonin šah mat, uz energičnog i hrabrog Acu. Partizan, ipak, prekratak, uz ludih 50 koševa Praje, uz duplo manje Moke, al’ uz njegovu karizmu na terenu, bez dva isključena visoka igrača u sva tri produžetka. Cibona je na kraju ipak nadskakala, nadtrčala i nadigrala Partizan.
Za koji dan u uzvratu u Zagrebu, Partizan je rutinirano krenuo, ponajviše zaslugom inspiriranog Moke, koji je izludio Acu na playu. No i taj se balon, Mokine navale, ubrzo ispuhao, Partizanovi centri nisu bili na razini, izdominirali su ih majstori Ćosić i Nakić, a priključio im se kasnije i epizodist Bečić u utakmici karijere. Moka, veliki vođa, ostao je kratak, isto kao i veliki strijelac Praja, Boban Petrović i, te sezone jaki, ali nedovoljno jaki Partizan za inspiriranu Cibonu u pohodu na svoje prvo osvojeno prvenstvo Jugoslavije.
Kasnije, Moka je nakon epizode u Caserti 1983. godine okončao igračku karijeru. Kao trener ostao je upamćen po kvalitetnom radu u Zvezdi, Partizanu, Šibenci i Jugoplastici, ali, ponavljam, i van našeg poluotoka. Vodio je i reprezentaciju Srbije 2007. godine, nakon čega više nije imao, ili želio imati, trenerskih angažmana.
O karakterima, velim, je suvišno razgovarati. Nakon svih sladunjavih i poput pelina gorkih priča tko je bolji, a tko nije, i tko je što trebao uraditi u organizaciji ove ili one obljetnice, treba reći još jednom, makar strši kao zajednički nazivnik uz njegov nadimak: Moka je velikan svjetskih razmjera, velikan ovog sporta, kao igrač, kao trener, vođa je svakako, već znani pobjednik, šaljivdžija i šeret. Ali neka vas ta posljednja kvalifikacija ne zavara, tko god nije imao u sebi sujete, ili neke krive emocije zbog okršaja s njim, za njega je ozbiljno rekao: MOKA JE PROKLETO DOBAR!
Photo: mojasrvenazvezda, FIBA