Početna BLOG: SOULYSouly: Genijalni srpski plej 1-137 (1)

Souly: Genijalni srpski plej 1-137 (1)

od Duško Miletković Souly
80 pregleda

Saša Obradović

Sljedećih nekoliko stranica moglo bi da nosi zajednički podnaslov „Pametni srpski plej“ pošto sljedeće tri točke dnevnog reda „Stojke“ govore baš o košarkašima te fele. Krećem od čovjeka kojeg sam gledao još u prvenstvu SFRJ, iako je momak svoj pravi obol dao devedesetih, za vrijeme mandata SRJ. Radi se o Saši Obradoviću i odmah da kažem da nisam nešto pretjerano vezan za nj, a i propustio sam neke njegove momente prve polovine devedesetih kad je on stasao u relevantnog košarkaša. Rekoh, ja ga pamtim još iz one Zvezde kasnih osamdesetih đe je Saša bio samo jedan u nizu bekova, tj. organizatora igre, koji su prodefilirali sastavom crveno – belih iza čeličnog Zorana Radovića i nijedan od njih u staroj Jugi nije ostavio većeg traga.

Stvari su se brzo okrenule za Sašu Obradovića raspadom bivše države i zaslugom prilike biti glavnim organizatorom tima Crvene zvezde koju je Obradović vodio do uzastopnih naslova u prvenstvu SRJ ’93 i ’94. Saša je u ove dve sezone napredovao koracima od sedam milja i one potonje je već bio na 24 poena prosječno. Njegova igračka karijera dobila je novi spin u dvadeset i petoj godini jer Obradović pristupa berlinskoj Albi, i uz trenera, Svetislava Pešića, i bivšeg zemljaka, Teomana Alibegovića, najzaslužnijim je za prvi međunarodni naslov njemačke košarke. Alba osvaja Kup Radivoja Koraća u sezoni 1994-95, nakon što nadvlada favorita (trener Tanjević, Bodiroga, Fučka, Gentile, Schonochini…), Stefanel iz Milana, u dvije utakmice finala. U prvoj, odigranoj u Italiji, Saša odigra partiju života s 34 poena, 6 skokova i 5 osvojenih lopti i najzaslužnijim je za neriješen rezultat. U uzvratu kolosalnu partiju pruži Alibegović (34 poena, 11 skokova), a Obradović je sjajnom podrškom (12 poena, 5 asista) i Alba slavi s 85-79, postavši prvim njemačkim klubom s osvojenim međunarodnim takmičenjem.

Obradović je na ovaj način unišao u sami vrhunac karijere jer sankcije međunarodne zajednice padaju i reprezentacija SR Jugoslavije konačno dobiva zeleno svjetlo za nastup na svjetskoj pozornici. I po tome ja najviše i najbolje pamtim Sašu Obradovića – kao sjajnu alternativu za Aleksandra Đorđevića, prvog junaka Srbije tih vremena. SRJ osvaja evropsko zlato, olimpijsko srebro, te brani evropski naslov ’97 u tri uzastopna košarkaška ljeta, a Saša isporučuje svojih petnaestak minuta, 6 koševa i 2 dodavanja na tim takmičenjima, i u mojim očima postaje – pametnim srpskim plejom. Apsolutnim reprezentativnim špicom je Svjetski kup ’98 u Grčkoj, di je Saša prvim plejom repke, uglavnom zbog povrede glavnog Saše i zapažen je u osvajanju velikog zlata. Jedan od hajlajta karijere mu je u mojim uspomenama ono rutinsko polaganje ruskog čuvara na parket. Prvim plejom SRJ bio je i na brončanom Eurobasketu dogodine, barem do ozljede zbog koje je propustio borbu za medalje.

Klupska karijera Saše Obradovića obogaćena je dodatnim trofejima tih godina. Od Berlina se oprostio sezone ’97 kad je Alba dohvatila duplu krunu, prvenstvo i Kup Njemačke. Uslijedile su dvije solidne sezone u Rimu, đe je Saša više djelovao ka šuter (16.6 ppg, 53% za 2, 41% za 3), a onda se u sezoni 1999-2000 vratio starom jatu Crvene zvezde. Još jedna dupla kruna bila je rezultatom angažmana u podgoričkoj Budućnosti u sezoni ’01, dok su posljednji igrački trofeji bili Bundeskupovi osvojeni u Kelnu u njegovim posljednjim igračkim sezonama ’04 i ’05. Zadnji zlatni krik s reprezentacijom SR Jugoslavije ispuštio je 2001. u Istanbulu. On je tamo opet bio u rezervnoj roli iza nove zvezde srpskog košarkaškog neba, Marka Jarića.

Strava igrač bio je Saša Obradović. Imao je i visinu i tehniku i šut. Imao je uspjeha u svakoj sredini u kojoj se našao. Povrh svega – bio je pametni srpski plej. A to na ovim prostorima nešto znači… Ako se pitate kako je ovako nisko na listi najvećih španera Yu-historije, pored svojih 6 velikih medalja, od čega su 4 zlata, još i 9 klupskih trofeja, moram da primjetim da u punim Yu okvirima to ne bi zvučalo tako impresivno. Kao već pomenuti Berić i Lončar, i Saša Obradović teško da bi se probio u rotaciju kompletne repke Jugoslavije. Vidio bi možda jedno, maksimum dva velika takmičenja. Znači neđe u rangu njegovog prezimenjaka koji nastavlja ovu listu.

Da i u basketu ima neka tajna veza, potvrđuje primjer još jednog, ovaj put davnog a svejedno pametnog srpskog organizatora igre koji, premda nije putnikom „Stojadina“, ponajviše zbog deficita reprezetativnih suvenira, čuvenim je trenerom postao kasnije i ima udjela u igračkom razvoju Saše Obradovića i oblikovanju njegovog košarkaškog vrhunca. Riječ je o svojevremeno sjajnom razigravaču Partizana, a ponajviše sarajevske Bosne, Svetislavu Pešiću. Osim iznimno uspješne trogodišnje suradnje u Berlinu, Pešić je vodio Obradovića i na putu do zlata na Eurobasketu u Turskoj, a Obradović je potom, kao i Pešić, kročio trenerskom stazom odmah po svršetku igračke karijere, odmah osvojivši prvenstvo Njemačke s Kelnom za koji je dotad nastupao. Stvarno, nije slučajno – ima neka tajna veza u tih pametnih srpskih plejmejkera.

Nastaviće se

Photo: Arhiva Koš magazina

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar