Početna BLOG: SOULYSouly: Sovjetski bedemi (2)

Souly: Sovjetski bedemi (2)

od Duško Miletković Souly
28 pregleda

 

Pokušao sam da sastavim moj najbolji sovjetski sastav koji uključuje samo one koje sam gledao do nestanka rivalstva, znači od početka sedamdesetih do početka devedesetih. Posljednji stvarni okršaj Juge i SSSR-a desio se na OI u Seulu ’88. Naredne godine, na domaćem EP u Zagrebu, Galis je pokvario šansu za revanš (i danas kapiram da bi bilo 10-15 za nas, ali…), a reprezentacija SSSR-a koju je SFRJ dvaput savladala prilikom osvajanja SP-a ’90 u Argentini nije bila ona prava – nedostajali su igrači Litve koja su i bili najveće zvijezde tima (Sabonis, Marčulionis, Kurtinaitis, Homičus…). Ne bi bilo u redu, ne bi bilo potpuno bez Sovjeta jer za priče o ex-Yu košarci, pa čak i za jedan „stojadin“ domaće proizvodnje  – ti Sovjeti su isporučivali ključne dijelove. Bez tih legendi ne bi bilo ni ovih naših, domaćih. Ovo je moj izbor naj-dvanaestorice basketaša Sovjeta, što pronosili su strah i trepet svjetskim arenama, a ja da ih pamtim…

Valdis Valters

Nemam pojma zašto Valters nije igrao za Sovjete na OI 1980 u Moskvi. I bolje da nije. Kad je dogodine, sa 24 godine, debitirao u sastavu „zbornaje“ na EP u Češkoj, mijenjajući nezamjenjivog Sergeja Bjelova, odmah je pokazao kakav je pakao od igrača. U inicijalnom susretu protiv SFRJ i uvjerljivoj pobjedi SSSR-a natovario je 32 poena dvojici ponajboljih bekova Evrope (Kićo i Kinđe zajedno tek 27 koševa), a u reprizi, u finalu prvenstva, opet je vladao utakmicom sa 20 koševa i pametnim vođenjem pobjedničke reprezentacije Sovjeta. Valters je tako preko noći postao jedan od najboljih bekova Evrope. Dogodine dodaje i svjetsko zlato svojoj kolekciji, ali opet nije vidio Olimpijske igre jer su Sovjeti bojkotirali ediciju ’84 održanu u Los Anđelesu. Nije Valdis bio kobnim samo za stariju generaciju Yu-košarkaša, nastavio je dominirati i protiv Draženove generacije. Na EP ’85 u Njemačkoj ponovo nas je potopio sa 21 poenom, da bi u finalu protiv Češke poludio i sa 27 poena i 5 trica bio najefikasnijim pojedincem u uvjerljivom trijumfu Sovjeta. Dogodine nam je uvalio onu bolnu trojku za produžetak u polufinalu SP u Madridu, a posljednjom akcijom u reprezentaciji bilo mu je Evropsko prvenstvo u Grčkoj 1987. Ponovo nije izabran u sastav Sovjeta za OI ’88 u Seulu đe su ovi uzeli zlato. Veliki olimpijski baksuz, Valters je karijeru završio sa 6 velikih medalja, od kojih su 3 zlata, a protiv Jugoslavije je na velikim takmičenjima ostvario rekordni, pomalo čudesan omjer od 6 pobjeda i nijednog poraza.

7-valters-vs-yuga

Valters je bio najvećim košarkašem latvijskih korijena kojeg sam gledao

Arvidas Sabonis

Sabonis je najveći evropski košarkaš u historiji igre. Toliko vremena uzdižem braću Jugoviće, a ono – Sabas! Evolucijska verzija Kreše Ćosića, s tijelom 10 cenata duljim i tridesetak kilograma težim, sposoban za dalekometni šut, razornu tehniku ispod koša, velemajstorske asistencije, sezone od 25 poena i 15 skokova prosječno; on još sa 17 godinica, za debija na velikom natjecanju, osvaja svjetsko zlato. Sa 18 godina je ponajboljim evropskim centrom, sa 19 i službeno najboljim igračem kontinenta i pored olimpijskog bojkota Sovjeta, zatim zlata i finala, sudari sa Draženom Petrovićem u Kupu šampiona, Interkonti kupu, repkom Juge, isključenje u finalu u Budimpešti nakon 27 koševa i 14 skokova u 30 minuta, trojka od table koja inicira preokret u polufinalu SP ’86, povreda tetiva, sjebana koljena, dugotrajno odsustvo, povratak olimpijskim zlatom u Seulu kad u polufinalu prikuca Dejvida Robinsona, a žestoko najavljivanog Denija Meninga ostavi bez poena, onda sa 20 poena, 15 skokova, 3 blokade, razbuca visoku liniju SFRJ u finalu (Divac, Rađa i Vranković su zajedno imali 18-11-1), raspad SSSR-a, još jedan povratak na veliku scenu s reprezentacijom Litve, konačno i taj Kup šampiona s madridskim Realom pod paskom Željka Obradovića, onda NBA rookie sa 31 godinom, 14,5 poena i 8,1 skokova prosječno u 23,8 minuta, što bi bilo 22 koša i 12 skokića u 36 minuta, iako daleko manje od onog dekadu ranije, pomalo smešan, mator i spor u dresu Portlanda, ipak i dalje s čukom za igru koja umalo i tamo donijela mu naslov u opjevanom sudaru sa Šakilom, sedmoj finala zapada, kad je Sabas više ličio na rekreativca a Šak bio na vrhuncu, pa nakon 7 sezona nazad u Žalgiris đe je u četrdesetoj bio još uvik najbolji igrač Evrolige sa 17 poena i 10 skokova u limitiranoj minutaži sezone 2003-04….

Ufff… Umorih se od Sabasa, on dobija malo više prostora jer je punih 20 godina bio najboljim evropskim igračem (sa malim pauzama zbog povreda i tako to – npr. glavobolje izazvane maliganima buza). Na svim velikim takmičenjima pod okriljem FIBA, u dresu Sovjetskog Saveza i Litve, Sabonis bilježi preko 17 poena i 11 skokova, a s objema repkama osvojio je ukupno 9 medalja, od čega su 3 zlatne. Propustio je velik broj velikih takmičenja (bojkot, povrede, raspad SSSR-a) tako da bi ta njegova kolekcija bila još dosta bogatija. Ostaje zauvijek pitanje – šta bi bilo da je otišao u Portland 10 godina ranije, ja velim da s njim Trailblazersi ne bi izgubili ona finala početkom devedesetih…Vremenom će uspomenu na Sabonisa izblijediti raznokakvi Novicki, Gasoli, Parkeri i nova lica koja će doći nakon njih, ali za mene teško da će ikad da se rodi centar takve imaginacije, takvog božanskog dara za košarku. Rađa i Divac nikad nisu bili ta kategorija, ma kako sjajni bili. Još da je imao malo više sreće s ozljedama… Sabonis je bio uglavnom dominantan u susretima protiv SFRJ, ali je sa reprezentacijom Litve izgubio tri susreta protiv SRJ verzije, tako da mu ukupni bilans protiv Juge iznosi neodlučenih 4-4.

Danny Manning and the Navy's David Robinson battle a Soviet player for a rebound during the Soviet upset over the US basketball team at the XXIVth Olympiad.

Robinson, Mening, Tkačenko… Sabas ih je nadigrao sve…

Rimas Kurtinaitis

Ovo je bio momak interesantne frizure i igračkog run & gun stila, sjajnog šuta, a iz ovog mog sastava najboljih Sovjeta je izbacio svoje legendarne zemljake Litvance – Valdemarasa Homičusa (10 velikih medalja, 4 zlata) i Sergejusa Jovajšu (7 medalja, 3 zlata). Rimas je na veliku scenu stupio u sezoni ’85 kad je u finalu Kupa kupova stavio 36 poena Barceloni u porazu svog Žalgirisa. Tog istog ljeta on debitira za SSSR zlatom na EP u Njemačkoj, i odmah pripomogne obilato sa 15 poena u prosjeku. Njegovim vjerojatno najvažnijim performansom u dresu „zbornaje“ bilo je polufinale Olimpijskih igara u Seulu đe je sa 28 poena i 4 trojke potopio reprezentaciju Amerike. To mu je donijelo gostovanje na All Star priredbi ’89 gdje ga odabraše za sudjelovanje u takmičenju šutiranja trojki. Impresionirani Rimas tamo je završio posljednji. Ovaj snajper nastavio je uzimati velike medalje i po nestanku SSSR-a, sada reprezentujući svoju Litvu. U karijeri je osvojio 7 velikih medalja od kojih su dvije zlatne, a protiv SFRJ i SRJ ima identičan omjer kao i Sabonis, po 4 pobjede i poraza.

9-rimas-kurtinaitis-70834704

Čuvaj se kad Kurtinaitis ima svoj šuterski dan

Aleksandar Volkov

SSSR je imao u svojoj povijesti i boljih krila od ovog 205 cm visokog Ukrajinca, ali Volkov upada na ovu listu jer je imao globalni značaj. On je, naime, jedan od petorice Evropljana (Petrović, Divac, Paspalj, Marčulijonis) koji su ljeta ’89 otišli u NBA, pokrećući tako lavinu koja traje do danas. Volkov je svoju listu medalja sa repkom Sovjetskog Saveza počeo ’85 i do kraja karijere osvojio je 6 medalja, uz 2 zlata (olimpijsko ’88) i sigurno ga je raspad SSSR-a koštao još kojeg odličja. Nakon čuvene trojke sa 10 metara za naslov Budiveljnika, i evropske bronce u Zagrebu ljeta ’89, on odlazi put Amerike. U NBA je odigrao dvije solidne sezone (propustio je sezonu ’91 zbog povrede), a u posljednjoj je imao prosjeke od 20 minuta, 8,6 poena, 3,4 skoka i 3,2 asistencije. Posljednjom šansom za medalju su mu bile OI u Barceloni 1992. Volkov je tamo, uz Tihonenka, bio najvećom uzdanicom „Zajednice nezavisnih država“ i igrao je prilično (15,5 poena, 7,8 skokova, 3,8 asista) sve do završnice polufinala gdje onom gomilom promašenih penala u finišu susreta pošalje Hrvatsku u finale sa Dream Teamom. Karijera mu je nakon toga krenula silaznom putanjom. Protiv Jugoslavije na velikim natjecanjima ima bilans od 4 pobjede i 3 poraza.

SACRAMENTO - JANUARY 16: Alexander Volkov #8 of the Atlanta Hawks defends against Henry Turner #4 of the Sacramento Kings on January 16, 1990 at Arco Arena in Sacramento, California. NOTE TO USER: User expressly acknowledges and agrees that, by downloading and/or using this photograph, user is consenting to the terms and conditions of the Getty Images License Agreement. Mandatory Copyright Notice: Copyright 1990 NBAE (Photo by Rocky Widner/NBAE via Getty Images)

Jedan od NBA pionira – Volkov je dvije sezone nastupao za Atlanta Hawks

Valerij Tihonenko

Prisutan u sovjetskom dresu još kao 15-godišnjak od 1979. i kadetskog Prvenstva Evrope, Valerij je za najbolji tim SSSR-a na velikim takmičenjima debitirao 1985. kao i prethodno pomenuta dvojica. Već dogodine je najboljim strelcem „zbornaje“ na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj (17,7 poena prosječno). Radilo se o prilično visokom, polivalentnom i neugodnom krilu koje vas je moglo pokopati u svakom trenu (također trojka u ludom comebacku Sovjeta u Madridu ’86). Osim olimpijskog zlata 1988, Tihonenko je bio centralnom figurom repke raspadajućeg SSSR-a na Svjetskom prvenstvu 1990. i Olimpijadi 1992. Godinama je bio nosiocem uzbekistanskog pasoša, a kad je priskrbio onaj ruski, našao se u sastavu srebrne momčadi sa Svjetskog prvenstva 1998. u Grčkoj iako su mu bile već 34 godine. Bilo je to njegovo treće svjetsko srebro, a u dresovima SSSR-a i Rusije osvojio je ukupno 7 medalja, od čega su dvije zlatne. Protiv reprezentacije Jugoslavije ima ukupan omjer karijere od po 5 pobjeda i poraza.

24 Jul 1990, Seattle, Washington, USA --- Seattle: United States Soviet Union Goodwill Games Basketball. Kenny Anderson (5) of Georgia Tech is bottom man as Soviet Valeri Tikhonenko (9) soars to the basket during Goodwill Games action 7/24. At left is Billy Owens of Syracuse. At right is Christian Laettner of Duke. --- Image by © Bettmann/CORBIS

Tihonenko nam je također znao zagorčati život

Šarunas Marčulijonis

Još jedno litvansko čudo od igrača, Šarunas je članom svih kuća slavnih košarkaških persona, iako je bio relativno nepoznat kao član Statibe iz Viljnusa (danas Lijetuvos Ritas) sve do svoje 23. godine kad debitira za SSSR na srebrnom EP u Grčkoj 1987. Odmah impresionira snagom i zrelošću svoje all-round igre i najboljim je igračem tima u odsustvu Sabonisa. Marčulijonis je nastavio dominirati u repki, osvajajući olimpijsko zlato dogodine, a nas je u finalu razvalio sa 21 poenom i 6 asistencija, uz sjajan šut 7-11. Ljeta 1989 on odlazi put NBA, draftan od strane Golden Stejt Voriorsa i, uz Run-TMC trio, postaje četvrtom zvezdom tima već u debitantskoj sezoni kad zabije 12 poena prosječno uz 52% šuta iz igre. Sjećam se da sam se čudio kako se Šarunas, prvenstveno spojem svoje snage i inteligencije, brzo adaptirao na NBA. Uz Vladu Divca, bio je rookie hitom te sezone. U trećoj sezoni je jedan od najboljih šestih igrača lige sa 19 poena, 3,4 asista i 1,6 osvojenih lopti prosječno u manje od 30 minuta na parketu, uz fenomenalan šut iz polja – 54%. Jednim je od heroja Olimpijskih igara u Barceloni, tamo ostavi statistike od 23,4 poena, 5 skokova i 8,2 asistencije u pohodu Litve na broncu. Zatim, kad je na apsolutnom vrhuncu, u sezoni 1992-93, doživljava tešku ozljedu koja ga udalji od košarke na godinu i po, pa povratak na čuvenom Evropskom prvenstvu ’95 u Grčkoj đe je MVP takmičenja sa 22,5 poena, 4,8 asista i 4 skoka prosječno, uz šut iz igre 64%, a SR Jugoslaviji u finalu uvali 32 poena (šut 11-14!?), po 6 skokova i asistencija, zatim i reprezentativni zbogom broncom Litve na OI 1996. u Atlanti. Osim dresa Golden Stejta, Marčulijonis je u NBA pred kraj karijere nastupao i za Sijetl, Sakramento i Denver. U NBA je, kao i Sabonis, odigrao 7 sezona i ostvario prosjek od 12,8 poena u 22,4 minute, uz, za jednog beka izvrsnih 50,5% šuta iz igre. Sa nacionalnim vrstama Sovjetskog Saveza i Litve osvojio je 6 medalja na velikim natjecanjima, od čega je samo jedna zlatna, ali je zato olimpijska. Protiv SFRJ na velikim takmičenjima skor mu je 2-1, dok protiv SRJ nema niti jednu pobjedu u 3 sučeljavanja, ukupno je na 2-4.

 

1668446BB065_Rockets

Marčuljonis je bio litvanskom mašinom visokih limita

Photo: Screenshot i privatna arhiva

(Kraj)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar