Nedavno majsko popodne će svakako pamtiti bivši Zvezdin košarkaš, član one prve zlatne generacije koja je harala Jugoslavijom u periodu 1946-1955. Branko Nešić, sada gospodin koji je zašao u devetu deceniju života, i koji već dugo živi i radi u SAD, je posle punih šezdeset godina došao da ponovi vidi svoj dom, svoju kuću Mali Kalemegdan. Gde je sada već davne 1948. kao 14-godišnjak napravio svoje prve košarkaške korake.
A sve je počelo tako što su me kontaktirala dva velika zvezdaša, Zoran Ivković i Fedja Čavdar, inače jedan od urednika „Zvezdine revije“, i zamolili me da se nadjem sa gospdinom Nešićem koji je izrazio želju da poseti Zvezdin dom. Naravno da sam sa velikim zadovoljstvom prihvatio poziv, i proveo sa ovim šarmantnim i izuzetno duhovitim gospodinom jedno prelepo poslepodne u časkanju i evociranju njegovih uspomena na te slavne dane.
Ali, da krenemo redom: Branko Nešić je rodjen 17. avgusta 1934. u Beogradu. Kao i sva deca, tako je i Branko kao mali zavoleo fudbal i počeo tim sportom da se bavi, i to veoma uspešno. Ali jedan oglas u novinama je promenio njegovu sudbinu.
Naime, davne 1948. Košarkaški klub Crvena zvezda je dala oglas u novinama gde poziva sve mlade osobe koje su zainteresovane da se bave košarkom da se jave na Mali Kalemegdan. Branko Nešić isprva se protivio tome, jer je mislio da je košarka ženski sport, ali posle naredbe svog profesora Topalovića iz Prve muške gimnazije odlazi na Mali Kalemegdan, i tu ostaje.
Pod dirigentskom palicom najpre Muse Bjegojevića, koji je igrao i trenirao mladje kategorije, a kasnije i Nebojše Popovića, mladi Branko prolazi sve selekcije Crvene zvezde i 1952. postaje član seniorskog tima.
Branko Nešić u dresu Crvene zvezde
Pre toga je kao kapiten predvodio juniore Crvene zvezde do titule prvaka Jugoslavije 1950. Za prvi tim Zvezde je debitovao 18. maja 1952. na utakmici protiv Borca iz Čačka (govorimo o zvaničnim mečevima, inače je ranije za prvi tim igrao na turnejama po inostranstvu). Zvezda je ovaj meč rešila u svoju korist rezultatom 44-22, a Branko je postigao dva poena. Poslednji meč u crveno-belom dresu je odigrao 8. septembra 1957. protiv Proletera iz Zrejanina (bilo je 91 -73 za Zvezdu, a Branko je postigao jedan poen).
Nakon toga odlazi u Francusku, u Kaen, sa kojima naredne sezone ulazi u Prvu ligu. U Kaenu je proveo šest sezona, da bi zatim još dve igrao za Antib. Nakon završetka košarkaške karijere odlazi za Sjedinjene Američke Države.
Poslednji put na Malom Kalemegdanu je bio još 1958, dakle pre šest decenija, kada je sa svojim klubom Kaenom došao u Jugoslaviju na turneju gde su odigrali nekoliko mečeva. Ineteresantno je da su od Francuske do Jugoslavije doputovali sa pet automobila. Odigrali su i meč u Zrenjaninu protiv Proletera, potom sa Zvezdom u Smederevu, i na kraju 7. avgusta 1958. i na Malom Kalemegdanu.
Sada, posle šest decenija, Branko Nešić se ponovo obreo u svom domu, gde je podelio neke uspomene iz tog perioda.
U to vreme na utakmicama se postizalo malo poena, i svaki koš je bio jako dragocen. Nije bilo vremenskog ograničenja napada, mogla je jedna ekipa maltene ceo meč da drži loptu u svom posedu, i zato su slobodna bacanja bila itekako važna. Nebojša Popović je mnogo obraćao pažnju na taj detalj, i nije voleo kada neki njegov igrač promaši bacanja, odmah bi ga menjao i slao na drugi teren preko puta Zvezdinog doma gde bi vežbao bacanja na košu koji je bio okaćen na zidinama Kalemegdana. To je bila velika kazna za svakog košarkaša jer su tribine uvek bile prepune, i dok bi trajala utakmica kažnjeni košarkaš bi morao da vežba bacanja naočigled svih prisutnih.
Znajući za to, Branko Nešić je još kao učenik Prve muške gimnazije dva puta nedeljno dolazio na Mali Kalemegdan u šest ujutru sa školskim drugom Mišom Andrićem, da pred školu vežba slobodna bacanja.
Tu bi ga čuveni čika Brka, Zvezdin domar i legenda Malog Kalemegdana, dočekao i dao loptu, a Branko bi sat i po do dva izvodio penale. Njegov drug Miša bi mu vraćao loptu, a kao nadoknadu za to Branko bi mu svaki put davao sendvič koji mu je njegova baka spremila za školu.
Branko je par meseci dva puta nedeljno dolazio vežbao i na kraju i uspeo. Sa Zvezdom je osvojio četri titule prvaka Jugoslavije, odigrao je 53 zvanična meča i postigao 116 poena ostavivši neizbrisiv trag u istoriji kluba.
Posle toliko godina on nije zaboravio svoju Zvezdu i Mali Kalemegdan, a nama podario jednu toplu ljudsku priču da se uvek sećamo tih lepih vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. To majsko popodne koje sam proveo sa ovim gospodinom je za mene neprocenljivo, i zato neka ova priča ostane kao sećanje na Branka Nešića.
Photo: SD Crvena zvezda net