Početna BLOG: SOULYSouly – feljton Rađa: Poređenje sa Divcem (3)

Souly – feljton Rađa: Poređenje sa Divcem (3)

od Duško Miletković Souly
13 pregleda

Najlakše je porediti košarkaše koji su sličnih godina i koji igrali su u istoj epohi, tako da je logično da za usporedbu s Dinom uzmem njegovog ortaka, Vladu Divca, i objasnim zašto je u stojadinovskom bitisanju Vlade ispred Dina.

Jarani su oni još od sredine osamdesetih i onih berbi golobradih zlata. Maljković Rađi davne ’87 reče – momak ako misliš bit dobar ko Vlade, jer debeo si i lin, čitaš previše Velikog Bleka, a premalo Kena Parkera za tvoje zdravlje, moraš trčat 30% više no on… Dino ga je brzo shvatio jer Divac je Partizanu donio naslov već u svojoj prvoj sezoni, a onda je bio i najbolji igrač repke na EP u Grčkoj sa samo 19 godina, di je Dino debitirao na velikoj sceni. Zato Splićo je već dogodine s Jugoplastikom osvojio domaći naslov, nadigravši Divca u finalu. Na Olimpijadi u Seoulu te godine, opet Divac je prvi centar repke. Vlade je, u stvari, cilu karijeru odigrao na talent.

TALENT: prednost Divac

Unatoč razlici u kreativnim predispozicijama, Dino je nadvisio Vladu u direktnim sučeljavanjima, vjerojatno bio je bolji  clutch  igrač, tj. 007 majstor, ostvarivši značajnije klupske upise u istoriju igre. Rađa maksimizirao je svoju karijeru, uzeo sve trofeje i nagrade što su ga išle, što se za Divca nemre reći.

OSTVARENO: prednost Rađa

Dino ima veliku prednost u prvenstvu, osvojivši 6-7 naslova (ovisi da li mu neko broji i onaj s Cibonom 2002. godine), dok se Divac zaustavio na jednom prvenstvenom naslovu. Divac nije ni moga do evropskih titula, bio je preko bare, a nije osvojio NBA naslov iako je dvaput bio blizu. Najrelevantniji prvenstveni naslovi Rađe su baš ona tri uzastopna s Jugoplastikom, dvaput u direktnim sudarima s Divcem.

PRVENSTVO: velika prednost Rađa

Dvostruki osvajač Eurolige, Rađa je od evropskih takmičenja još osvojio i Kup Radivoja Koraća, dok je Divcu trijumf u ovom, tad još iznimno snažnom, takmičenju, proljeća ’89, bio jedinim slavljem u evropskim takmičenjima. Tako da ponovo…

EVROPSKI KUPOVI: prednost Rađa

U reprezentaciji je malo drukčija priča. Vlade je na velikoj sceni debitirao na Svjetskom kupu u Španiji ’86, sa 18 godina, dok je Dino svoj debi na velikim natjecanjima odradio dogodine, na Eurobasketu, sa 20 godina starosti. Divac je u dresu SFRJ osvojio 6 medalja, 3 zlata, a kasnije sa SRJ još 4 medalje i 2 zlata. Ukupno je na velikim takmičenjima učestvovao deset puta, svaki put osvojivši medalju, a čak pet bilo ih je zlatnih. Vrlo interesantno – Divac je jednim od samo četvorice, uz Ćosića, Dalipagića i Kićanovića – i jedinim igračem zvjezdane generacije sa 10 ili više medalja na velikim takmičenjima. Dino je s Jugoslavijom osvojio 4 velike medalje, 2 evropska zlata, a kasnije s Hrvatskom dodao još 4 medalje, ne osvojivši više zlato bez svog centarskog pajdaša. Dino 8 velikih medalja na 9 velikih natjecanja, ali samo dva zlata.

REPREZENTACIJA: prednost Divac

Pomalo paradoksom je da im je najbolja godina obojici 1989., barem po individualnim priznanjima, Rađa je prvakom Juge i Evrope, MVP F4 priredbe, obojica zlatni u Zagrebu, Vlade prvi Jugović u prvom krugu drafta, odmah sjajan u Lakersima i dobitnikom Mr.Europa nagrade za najboljeg igrača kontinenta u 1989. Direktno su im usporedive brojke iz NBA u sezonama 1993-97 za vrijeme trajanja Rađine karijere. I pored toga što se na prvi pogled čini da su Rađine brojke karijere bolje od Divčevih, vidjet ćemo da je situacija u stvarnosti obrnuta.

Rađa u NBA 1993-1997

Poeni              Skokovi           Asistencije      Osvojene lopte                       Blokade           FG%

16.7                 8.4                   1.6                   0.9                              1.3                   49.7

Divac u NBA 1993-1997

Poeni              Skokovi           Asistencije      Osvojene lopte                       Blokade           FG%

13.9                 9.7                   3.8                   1.2                              1.9                   50.5

Vidimo da Dino ima prednost samo u prosjeku poena, u svim ostalim statističkim kategorijama je slabiji, kao dodavač i kreator poprilično lošiji, a slično vrijedi i za igru u obrani, ne samo zbog brojki. Vlade čak ima bolju realizaciju iz igre, a i učinak po minuti igre mu je također iznad Rađinog. Divčeva najbolja sezona jest sezona ’95 kad ostvaruje PER vrijednost od 20.5, dok Rađa ima najviši PER u svojoj  rookie  sezoni (18.2) , a statistički špic u sezoni ’96 kad je na prosjeku od 19.7 poena i 9.8 skokova.

Vlade je jasno, bez ikakve dileme, bio korisniji i svestraniji igrač od Dina. Evo i zašto. Divac je bio prvim Evropljaninom sa  double-double  učinkom u sezoni, ostvario je to triput u karijeri, dok Rađa nikad nije dosegao tih brojki. Uz sve to, Vlade je bio trajniji i pouzdaniji – u te 4 usporedne sezone propustio je svega 9 susreta dok je Dino propustio čak 104! Divac je u karijeri odigrao gotovo 90% susreta regularne sezone, dok je naš junak na jedva prosječnih 68%. Osim toga, Vlade je bio bolji timski igrač nego Dino – ako bih trebao graditi momčad oko nekog, Divac bi mi bio jedan od prvih izbora zbog svoje inteligencije i kreativnosti. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Vlade u 14 od ukupno 16 sezona u NBA dovukao svoj tim do plejofa, dok je Dino u doigravanje dospio tek jednom u četiri sezone s Keltima. Divac je u karijeri odigrao 121 susret NBA plejofa, dok je Rađa odigrao tek 4. Divac je odigrao sve tekme u regularnoj sezoni pet puta (Rađa nijednom), a neverovatnih 12 sezona je igrao barem 79 i više tekmi od 82 ukupno!

NBA: velika prednost Divac

Možda je Rađa bio prodornijim košarkašem i boljim egzekutorom (a i to je diskutabilno, njegov maksimum u NBA je 36 poena, Divčev 34), ali Vlade je druge činio boljima, pa tako i Dina dok su zajedno operirali u reprezentaciji. Osim maštovitosti i liderskih sposobnosti, ne bih o ostalim Divčevim dosezima i rekordima preko bare, kapiram da i ovo je dovoljno da vam objasnim, braćo, da mi talenat i kreativa ponekad stoje iznad pustih trofeja. Za milimetar Divac, nadam se da se Dino neće preveć razočarati visokim 11. mjestom jer to je iskren čovik koji razmišlja i sumnja. O tome govori i njegova osebujna izjava iz sredine devedesetih –  Jebeš ovaj Boston kad sam ja najbolji igrač.

Sad ću da sažmem – Vlade Divac je jednostavno car bez žezla, dok je Dino vazal na tronu. I takve situacije u domaćem košarkaštvu su moguće. Šta je bolje bit u krutoj današnjici – ne znam. Ali znam samo da je Dino Rađa takva lafčina da razume svjetske stvari i da zna da sve je moglo bit drukčije da je igrao košarku deset ili više godina ranije i da je od nje zaradio stoput manje, i zna da se našao na izvoru ekspanzije košarke, izvoru koji mu je dao točno onoliko koliko je svojim radom i trudom na parketima i zaslužio. A to što je, garant braćo, na svojoj igri delao više od Divca – nismo svi talenti koji se rode jednom u četvrt vijeka.

Dino Rađa postao je tek petim Yu-košarkašem koji je izabran u američku Kuću slavnih u Springfieldu. Američki, onaj ISO sistem vrijednosti, možda i globalni, želi da nam poruči da je Dino Top 5 jugoslavenske košarkaške povijesti. Ili još malo više. Skoro pa blizu znaju bit i ćorave koke u dvorištu moje tetke, tu i tamo nabodu zrno. U me je Dino zamalo fula’ Top 10. I on zna da je to u redu, sam je bio iskren i rekao je da Ćosića nije gledao, tako da ni njegovu generaciju, a one ranije tek da ne potežem. A u Jugi bilo je stvarno igračina. Kreatora i umjetnika basketa većih od njega…

Nego, Rađa je, kako rekoh, tolika lafčina da bi mu ja odma reka đe sam naš’o poštu dobrije kovača, od kila pa naviše, a Divcu ja to nikad ne bih saopštio jer on ne ume da cijeni to kad kovača smoriš na udicu. On sigurno bolje zna džentlmenski platit ga u restoranu, slično ka šta i Dino meni je platija mnoge stvari u „Stojadinu“, a za neke od njih uopšte nije kriv on već novac drugih ljudi, moja čangrizava narav i majka priroda braće Jugovića…

(Kraj)

Photo: Printscreen

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar