Ima jedan sajt na adresi

http://pearlbasket.altervista.org/Jugoslavija.htm

sajt koji bi mogao nadopuniti neke mozaike nedostajućeg i nepovratno prošlog.

Osim gomile podataka vezane uz starija košarkaška prvenstva starog kontinenta (zaključno sa sezonom 1990-91), reprezentativna takmičenja i evropske kupove, najnovija instanca su utakmice košarkaškog prvenstva bivše Jugoslavije i pokušaju digitalizacije „glava“ istog. Andrea Arrigoni, moj talijanski kamarad i osnivač ove baze podataka, postavio je zasad dvadesetak kompletnih sezona, a na ostatku se lagano radi. Jednog dana možda nikne i punija verzija istog, obogaćena fotografijama, detaljnom statistikom i iscrpnim izvještajima s dotičnih susreta

Kako nikad nisam naišao na neku povezanu, kompletnu statistiku utakmica košarkaškog prvenstva bivše Juge, već samo na razbacane natruhe istog (Košarkaški savez Jugoslavije ili kako se to već zove, nije se baš nešto iskazao povodom ovog), 2010. godine krenuo sam s radom u zagrebačkom arhivu Sportskih novosti. Iako ovo može da vam se pričini kao mala sebereklama braćo, moram da vam kažem da sam pomalo tužan što je, uz gomilu samozvanih kroničara (samo u Hrvatskoj njih 5-6 pompezno predstaviše mi se tako) i rudara struke ex-YU basketa, ovakav povremendžija kao što sam ja morao da zapne na izuzetno smarajućoj materiji u labirintu balkanskih arhiva. Kao da nisam imao pametnijih i bitnijih stvari da obavim.

Uzelo mi ovo puno tuce godina jer limiti ovog rudarenja su brojni i bilo je nemoguće pouzdati se u jedan izvor (dešavalo mi se da sam u četvero novina naišao na četiri različita podatka o broju poena određenog košarkaša, ili da zbroj poena nikako ne odgovara konačnom rezultatu), tako da sam ih obišao i obradio nekoliko, a svi su razasuti diljem bivše države, zbog bolje preglednosti i objektive.

Neki mi kažu da je sve to bezveze, da ta košarka ne vrijedi jer se nisu igrale obrane, da je to samo pokušaj šminkanja jednog groznog, zatupljujućeg, totalitarnog vremena.

Drugi mi vele da nekad nije bilo košarkaša genijalnih kao što su to Jokić ili Dončić danas, jer njihove brojke govore sve. Oni koji malo zagrebu, vidjeće da i nije baš tako, vidjeće da je bilo ljudi koji su mogli da nadigraju i samog cara Koraća u streljačkim duelima, prepoznaće da je bilo košarkaša koji su lakoćom ostvarivali nikad dosegnute cifre, poput 33 poena, 25 skokova, 12 blokada, 7 asista i 5 osvojenih lopti, te index na tekmi od preko 70 izvjesnog Ćosića, 113 skokova Radničkog (pokojni Milun Marović 50 – rekord prvenstva) u susretu protiv Olimpije ranih sedamdesetih (ljubljansko Delo ogradilo se od ove, prilično nevjerojatne statistike), PER preko 30, ili prosjek od preko 33 poena i 10 dodavanja u sezoni…

Jedan stariji prika mi veli „svoj si veliki trud poklonio svima“, što je također istina, ali samo donekle. Nisam baš toliko glup da (ponovo) prepustim gradivo prepisivačima koji posljednjih decenija degradiraše novinarsku struku. Čitav proces rekonstrukcije I. Savezne lige, kasnije, nadam se i II. divizije (e, ovo će tek biti pothvat), jest, naravno, zaštićen više no strogom EU regulativom kao Major data project.

Ovakve stvari ne rade se zbog novca, a ne rade se ni radi gole statistike. Mojom najvećom nagradom jesu reakcije poput ove mog kolege sa sajta, Darka Dželetovića.

Kako ustajem izuzetno rano, dok sam na prvoj cigareti i kavi, Darko je često na nekoj NBA tekmi, tako da smo se već pomalo navikli da razmjenjujemo komentare u te moje sitne balkanske sate. Kad sam mu poslao link na bazu podataka, napisao mi je sljedeće: „Uh, pa ovo mi je 18-karatno zlato, zbog datuma…Evo već sam se podsjetio pojedinih utakmica, 24.2.79. Bosna – BEKO, prva utakmica uživo na koju me moj Mišo odveo, hvala što si mi konačno otkrio datum!!!! To mi je jedno od prvih sjećanja u životu, sjećam se neke zime i Rusa sportista pored nas ali nisam znao da je baš 24.2. Pa sljedeće godine Kinđetovih 44 poena u maloj sali kroz dim od Pimpekovih cigara isto protiv BEKA, taj BEKO je bio baš dobra mušterija, ali ovo 17/18.12.1988. s eskplozivnim sredstvima u velikoj sali sa decibelima eksplozija… ili ove dvije pobjede mog IMTa – prvo ‘88 a pogotovo 1.4.’89 “

Ne znam, možda smo Darko i ja u žešćoj manjini povodom ovog i možda nas je na Balkanu svega nekolicina kojima ovi datumi i sjećanja nešto znače. A možda nas je i malo više, ‘ko će ga zna…

Tako da svi vi što ćete eventualno pronaći mrvu prasjećanja i emocija kroz ovo – uživajte koliko možete i kritizirajte koliko treba pa i više, jer tko radi, taj valjda i griješi, pomozite mi onda, pomaknite i proširite materiju kako bismo zajednički stvorili realniju i potpuniju interpretaciju povijesti, svijet širi od ovog danas, u kojem često gubimo premda, uglavnom, samo obranu i igramo.

Photo: Privatni album