Kad se jednom, nakon svih onih olovnih godina u emigraciji, vratih svom rodnome kraju, prvo osmotrih šta ima na košarkaškim daskama novonastale Jadranske lige koju nisam u to vrijeme nešto posebno pratio iako se igrala već nekoliko sezona. Kako se vodih predrasudama da se u Zadru uvijek igra dobra košarka, uvalih se jednog vjetrovitog dana u grotlo Jazina kako bih se povratio od višegodišnjeg posta od domaće košarke.

Zadar k’o Zadar, bez obzira na kvalitetu protivnika, te rastuću kvotu stranaca na parketima ABA lige, na budžet kao stavku i talent kao rijetkost, igra se prolazna (sjedi, 2), tvrda i trudbenička košarka, dok znalci sa tribina, palcem okrenutim gore ili dolje, odlučuju o sudbi gladijatora na terenu. Već u prvoj četvrtini, jedan od „stranaca“ u dresu Zadra, premda očiglednih balkanskih korijena, opčini me svojim zalaganjem i očinskom brigom za svoj tim i za publiku za koju također umije i voli da igra. Na dresu Gečevski mu piše.

I tako pomalo, iz kola u kolo, taj je neviđeno gotivni momak od skoro 210 centi, svijetle kose svezane u konjski rep, načeo jedno od finijih poglavlja mog novopronađenog interesa za basket. Iako je već bio stara iskusnjara (27 ljeta) kad je sletio u Zadar, u dalmatinskom gradu zadržao se punih pet sezona, što danas, u vrijeme kad mijenjamo strance u sastavu par puta u toku sezone, zvuči izuzetno dugo.

Ono šta ja pred tim nisam znao jest činjenica da je Todor Gečevski bio jedan od najvećih talenata makedonske košarke u njezinoj povijesti. Nisam znao jer u dubinama devedesetih prvom brigom bilo je prodisati. Tako je nekako u Zadru prodisao i Todor, nakon decenije u košarci, kupujući nas, podobne košarkaške ljubavnike, svojom dosljednošću, seksi igrom i pristupom. U tih pet zadarskih sezona, Gečevski je sazidao spomenik od lijepih sjećanja. Ne samo mojih.

Premda je ABA ligom prodefilirao nepregledan broj vrhunskih košarkaša u dvadeset godina koliko se natjecanje igra, Todor Gečevski priuštio mi je najdužu vožnjicu ligom od sviju njih. Usput, svake sezone je bio jedan od najboljih igrača prvenstva. Sjećam se gomile njegovih nezaboravnih tekmi, poput one protiv Partizana u Beogradu kada je crno-belima sprašio 27 poena i uhvatio 16 lopti, uz šut iz igre 11-12, neočekivanih tricaških erupcija, dvostrukog slavlja sa Zadrom u hrvatskom prvenstvu, sjajnih igara u Eurokupu gdje je odnio titulu najboljeg centra takmičenja za sezonu 2008-2009… Dizao me čovjek iz životne letargije tih godina.

Kad je istog tog ljeta 2009. napustio Kalelargu, da bi konačno uzeo neku paru u grčkom PAOK-u, mnogi smo mu u mislima poželjeli sreću i polupenzionerske dane pune sunca i dobre spize. Ne lezi vraže – Todor, nepopravljiva poštenjačina kakvom već jest, isporučio je dvije sjajne sezone u Grčkoj i 2011. godine još uvijek je u reprezentativnom stroju Makedonije, štoviše dijelom je makedonske bajke na EP u Litvi gdje ovi završe četvrti, ostvarujući najveći košarkaški uspjeh za svoje neovisnosti.

Iako ozlijeđen, Todor se reinkarnira u susretu grupe protiv Hrvatske (10 poena, 8 skokova) i potopi nas rutinskim miksom svojih najboljih poteza, da bi ipak nesretno propustio završnicu prvenstva, gdje Makedonija gubi i susret polufinala i onaj za broncu, ponajviše zbog toga jer na terenu nema tu potrebnu vatru – Todora Gečevskog u elementu.

Za reprezentaciju Makedonije je posljednji put zaigrao na Eurobasketu ’13 u Sloveniji, a od košarke se oprostio dvije godine kasnije, nakon što je posljednje četiri sezone proveo u MZT-u i Rabotničkom, osvajajući gomilu makedonskih prvenstava, kupova i MVP nagrada kao šlag na karijeru.

Todor Gečevski nikad nije odigrao niti jedan susret Eurolige (pateru Torquemadi hvala), nije igrao za neki prestižni tim, nije primirisao NBA, čak nije osvojio niti ABA ligu ili veliku medalju s državnim timom i možda će historija da ga pamti kao inferiornog jednome Ognjenu Kuzmiću koji takvih stavki ima na tone, ali ono što je na domaćim parketima demonstrirao Todor Gečevski u neku ruku je neponovljivo. I to ne zborim samo o onim komadićima srca koje je ostavio na parketu ili ih darivao nama nasušnima u gledalištu.

U sedam ABA sezona koliko je odigrao, nikad ispod 10 poena i 5 skokova kroz sezonu, s najboljom sezonom ’07 kad je na 14.7 poena i 9.5 skokova. Dvadesetogodišnju igračku karijeru je okončao kao rekorder u broju odigranih susreta (89) za reprezentaciju Makedonije, i kao rekorder Jadranske lige u skokovima (1314) i ukupnim index poenima (3212).

Nego, Todore, brate, zajebimo sad brojkice, daj da skočimo do „tristaća“, samo na sekund, imam nešto važno da ti kažem…

Photo: Twitter