Početna BLOG: SOULYSouly: Zaboravljeni stelac Rajko Maravić

Souly: Zaboravljeni stelac Rajko Maravić

od Duško Miletković Souly
245 pregleda

Baba je umrla preksinoć. S obzirom da je ciča zima moji se i ne žure sahraniti je. Otac je probao kopati raku danas, ali najviša dnevna temperatura bila je minus 13, tako da će pokušati sutra s djedom. U kući je puno više ljudi nego inače. Puše, piju, galame, igraju šah i karte, čak smiju se i šegače dok (kako oni sami rekoše) „čuvaju mrtvaca“. Izgleda mi da sam najtužniji od svih. Umrla je moja baka i leži sama u ledenom sobičku.

Na TV aparatu, pored kojeg čuči friška epizoda Zagora „Sloboda ili smrt“, uređaju crno-bijele slike i (za današnje pojmove) smiješne dijagonale i vidljivosti, igra se susret košarkaškog kola Prve savezne lige, jedan od presudnih u borbi za opstanak, a takvim valjda bješe svaki od prvoligaških megdana sarajevskog KK Željezničar. U zaostatku od samog početka meča, Sarajlije ne izgledaju dobro na parketu. Nekoć moćni Zoka Maroević igra svoju zadnju prvoligašku sezonu i diše na škrge protiv mlađih protivnika, a Vjećo Tolj prezentira jednu od svojih nekontroliranih partija sa Divljeg Zapada.

Želju u igri drži prilično egzotičan, kuštravi bek-šuter imena Rajko Maravić, koji u samom finišu serijom nemogućih šuteva i beskompromisnih ulaza pod koš ubacuje 16 uzastopnih poena svog tima i smanjuje zaostatak na svega pola koša nekih pola minuta prije kraja. Nakon tajmauta Tolj krade loptu protivniku, onda rutinski tapka, čeka da iscuri vrijeme, ali ne uspijeva doturiti loptu Maraviću, već tamo nekom smotanom ljevaku, tako da se prije završnog šuta čuje sirena za kraj tekme, još jedne izgubljene u historiji KK Željezničar. Rajko je najbolji strelac utakmice sa 43 poena.

Maravić u akciji

Provukao se mojim memorijama i nekoliko godina kasnije, tad kao igrač čačanskog Borca, ali ni Željo ni Borac nisu bili nešto pretjerano medijski eksponirani, tako da ste ih u sezoni svega jednom ili dvaput mogli vidjeti na TV ekranima, za razliku od većih klubova poput Zadra, Zvezde, Partizana, Jugoplastike ili Bosne. Kako bilo, Maravić je i u Čačku ostavio traga. U prvoj sezoni s njim u timu, 1978-79, Čačani su završili peti u prvenstvu SFRJ i izašli u Evropu, da bi dogodine sasvim pristojno jahali Kupom Koraća i zamalo se plasirali u polufinale natjecanja. Rajko Maravić je u toj jedinoj međunarodnoj epizodi svoje karijere nastreljao 23.5 poena u prosjeku, s vrhuncem od 46 poena u pobjedi Borca nad francuskim timom ASPO Tours. Ni sastav Čačanlija nije bio za baciti jer te sezone nastupali su za nj i: Goran Grbović, Željko Obradović, Dragan Arsić, Obrad Šarančić, Vladimir Androić, Marko Ivanović…

Duel Rajka Maravića i Ducija Simonovića

Nakon toga, Maravić nestade iz mojih suženih košarkaških vidika zauvijek i u razgovorima o košarkaštvu rijetko ispliva na površinu. Ne znam mnogo o njemu, čak ni to da li je Sarajlija ili Čačanlija, a u mome kraju jedva da ga se itko sjeća. Uz to, mrzi me da istražujem nešto više da slučajno ne pokvarim dojam koji sam stekao. Ali kad zavirim u svoje radne hartije, one kažu da je Maravić, iako svega nekoliko sezona u najvišem rangu takmičenja, ostavio iza sebe prosjek od gotovo dvadeset poena po susretu (19.7) što je Top 25 svih vremena u Jugi, dok je njegovom najboljom godinom bila ona sezona ’76 kojom sam otvorio ovu kratku uspomenu na nj. Sa 27.1 poenom prosječno bio je četvrtim strijelcem Prve lige, tek iza Kićanovića, Dalipagića i Delibašića.

Svoje pokojne babe sjećam se samo po dobrome. Bješe to šutljiva i radišna starica koja nas, ostale ukućane, nije smarala apsolutno ničim, čak ni svojom nadolazećom smrti. Umrla je stisnutih zubiju, u potpunoj tišini. Ako je svaka smrt istovremeno i rođenje nečeg novog, onda je smrt moje bake značila i jedno košarkaško rođenje za mene. A kao i u njezinom slučaju, Rajka Maravića samo po dobrome se sjećam.

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar