Zaga Žeravica: Kad se Majkl zahvalio Ranku…
- March 29, 2020
- 1 comments
- Zaga Žeravica
- Posted in Blog
Pozdrav iz Španije, iz moje Saragose. Moram da se zahvalim Vladi i Aci, urednicima ovog sajta, i njihovim saradnicima, što nama zaljubljenicima u košarku ovih dana kada smo svi zatvoreni nude zanimljive tekstove. Ponešto sam znala, ponešto nisam, ali verujem da mlađi čitaoci uživaju u pričama koje se objavljuju na ovom vrednom sajtu.
Evo nekih mojih sećanja i razmišljanja, pa ako ispunjavaju uredničke kriterijume, objavite.
*Sećam se kad smo Ranko i ja upoznali Majkla Džordana u Čikagu. Ostao je sam da trenira, kad su svi završili. Pola sata je radio nekoliko pokreta: polazak, primanje, finta, polu-prodor i varijacija šuteva. On, inače, nije dozvoljavao nikome da gleda njegove treninge , ali kad mu je Ivica Dukan, skaut Čikaga, rekao da je tu Ranko Žeravica, zlatna medalja sa Olimpijskih igara u Moskvi, prihvatio je i posle došao da se pozdravi i ZAHVALI što ga je Ranko gledao. Kakav detalj… Podsetili su se da je Majkl igrao za svoj koledž na nekom turniru u Atini kad je Ranko vodio Zvezdu. Ranko je posle te utakmice izjavio da će Džordan biti jedan od najvećih svetskih igrača.
I bio je. Najbolji su takvi samo zato što svoj talenat razvijaju i usavršavaju do kraja onoga što rade, što su radoznali, što “kupuju” sve što može da ih usavrši, ugradjuju u sebe sve što je bolje. Najbolji u praksi dokazuju da talenat bez rada ne vredi mnogo.
Zar nije Dražen Petrović molio domare u Šibeniku i Madridu da mu otvore dvoranu, samo za njega, u 7 ujutrui da sam uvežbava ono što je želeo da usavrši? On je od rane mladosti , kao i mnogi drugi asovi, znao da je to jedini put ka uspehu. Jednom mi je jedna koleginica sa fakulteta, učile smo zajedno rimsko pravo, rekla: “Izvini što kasnim, znaš da sam inteligentna ali lenja”.
Odgovorila sam joj da nije ni inteligentna, jer da jeste znala bi da lenjost nije kvalitet. Prestala sam da gubim vreme sa njom.
*Ovde u Španiji je trenutno “ratno vreme”, uporedjuju ga sa Gradjanskim ratom. Ponegde kažu da je čak i gore. U ratovima se bar znalo ko je neprijatelj, sada SVI imamo jednog, nevidljivog, teško uhvatljivog protivnika. A takve je najteže pobediti.
Samodisciplina i opšta disciplina građana jedini su lek, ali ponekad ni to nije dovoljno. Ovde su zaustavili i vratili jednu kolonu biciklista amatera, koji izlaze na puteve svake subote i nedjelje,voze kilometrima da bi posle seli u uobičajeni kafić da se “oporave” pivom i krkanlukom. Policija ih je vratil i rekli su im ”šta ako se neko od vas povredi , ili bude veći udes, ili nesreća? Ovi ljudi koji se danonoćno bore protiv virusa i izlažu svoje živote opasnosti treba da brinu o vama zbog vaše sebičnosti i želje da se provozate i provedete…”
*Čujem da u Beogradu postoji telefon za konsultovanje psihijatra, koji savetuju kako da se ne padne u depresiju. Sigurna sam da svi znamo ko pada u depresiju i ko se sekira što ne može kod frizera ili u omiljeni kafić. Opametimo se, ljudi….
Koji egoizam. Dok hiljade i hiljade lekara, medicinskog osoblja, do vozača, policija, vojska. Crveni krst, vatrogasci brinu za naše zdravlje, mi bismo morali da to poštujemo. Zar je tako teško ostati kod kuće ?
U Španiji je već zaraženo preko 79.000 ljudi, umrlo je više od 6.500. Doduše, izlečeno je preko 15.000 i to nam daje nadu da ćemo ovo zasad neravnopravnu “utakmicu” dobiti. Parkirajmo svi sebičost i egoizam da nam se ne bi obilo o glavu. Lično sam doživel tu sebičnost u razgovorima se nekim poznanicima. Možda sam i izgubila neke neke prijatelje zbog ovakvih komentara ali prijatelji su da se biraju i ja sam izabrala, očigledno je.
*Brinula sam mnogo zbog Goce i Duje Dukan. Duje igra u Estudijantesu, mama Goca je došla da ga obiđe. Još su u kući. Ćerka Rate Tvrdića , Gorana je u bolnici. Na sreću, kažu mi da je bolje. Znam je od rođenja, znala sam joj majku, Rato je bio jedan od Rankovih igrača. Došao je da vidi Ranka 12 dana pre nego sto će umreti. Pitali smo ga da li je došao poslom? “ Ne, samo da vidim mog trenera”, rekao je. Bio je sa Božom Maljkovićem i pred nama rekao da sve što je postigao u životu i što ima može da zahvali “šjor Ranku”. Ispričao je kako ga je Ranko ubedio da ostane u košarci i stvorio igrača od njega. Setio se kad je Ranko bio u Splitu i dizao Ratu da ujutru, pre škole, trenira sa njim i Brankom Radovićem. Ranko takve detalje nikad nije pričao ili isticao, ali mu je bilo drago što je čuo sve to. Potpuno se preporodio posle te posete.
*Ima puno priča koje nisu ispričane, mada kosarkaski život ih je ispričao pa – ko se seti. Dobro je dok neke nađu mesta na ovom sajtu…. Hvala vam za to. Izdtržite.
Ja toliko za danas, a pošto papir, pardon kompjuter “sve trpi” ….
Veliki pozzzzzz od Zage.
“Podsetili su se da je Majkl igrao za svoj koledž na nekom turniru u Atini kad je Ranko vodio Zvezdu. Ranko je posle te utakmice izjavio da će Džordan biti jedan od najvećih svetskih igrača.” To je zapravo bilo u Solunu 20.10.1983. :S.Karolina- Zvezda 105:104 nakon dva produzetka. Dzordan 34 poena i kos 7 sek.pre kraja 2.produzetka. Inace u junu 1982.Dzordan je sa amaterskim timom SAD igrao i u Beogradu,kao i u Zagrebu i Zadru protiv kombinovanog tima Jugoslavije. Igrao je jos par puta protiv Jugoslavije sto u Evropi,sto u SAD-u. Mnogi su portali vise puta pisali o fotografiji na zidu njegove sobe,a na kojoj se vidi zastavica Zvezde koju je dobio u Solunu.