Svojevremeno sam napisao članak pod naslovom „VODONIKSULFID“ povodom nekih događaja u našoj košarci.Vodonisulfid, ili sulfovodonik, hemijske formule H2S, je poznat po tome što strašno smrdi, smrdi na pokvarena jaja. Tek da napomenem ovo nije, mislim na naslov, deminutiv, već pravo ime za ovaj smrdljivi gas i trebalo bi ga ubaciti u udžbenike hemije. Zašto – videćete.
Tek, Vujošević reče – a kakve god da su mu ekspresije on je nesumnjivo pametan čovek i vrhunski trener – da se treneri dele na smenjene, i one koji čekaju smenu. Crno kao Orvel.
A ovog našeg smeniše. Izdao je i saopštenje – gospodsko, vaspitano. Mada nije po mom ukusu da se uopšte nadgornjava sa nižim od sebe.
Smeniše i još nekog uspešnog u sportu, pardon,u fudbalu, ali to se desi ovde kod nas i to je ovde deo folklora. I desilo se u fudbalu gde se dešava svaki dan, pa i ne pratim mnogo i ne interesuje me.
Tako je to kad sport vode kompleksima opterećeni koji to ne razumeju i ne vole, i suštinu prebacuju na nesportski nivo.
Znate, prljavština nije blato o kom sam pisao. Ni gar na licima rudara. Prljavština je mnogo više. Moralna ili amoralna kategorija. Prljavština je obraz đon, pokvarenost koja proizilazi prvo iz kuće, manjka obrazovanja.
Tako to ja gledam.
Lako je očistiti cipele, ali obraz čiste generacije koje dolaze, i ne znajući zašto im je to tako određeno.
Pre skoro dve godine sam komentarisao otkaz Bobana Marjanovića. I tada mi je sve smrdelo na nameštaljku novopostavljenom selektoru. Sada sam u to siguran.
I ovo sada mi smrdi da više ne može. A i ono sa Marjanovićem, i ovo sada, u gradu gde se proizvodi BMW, dešava se napOlju i boli me, a i opominje.
Tražio sam vezu između ovih događaja, bilo kakvu uz imena našeg selektora. To bi bilo suviše lako. To je isto kao kad rešavaš matematičke probleme. Prvo logika, pretpostavka, pa eliminacija nemogućeg uz poznavanje teorije. Te pretpostavke su mi se vrzmale u glavi i kod onog otkaza našeg najvišeg igrača. I krčkalo je u meni. O tome i postoje neke priče u košarkaškim krugovima, koje u prvi mah izgledaše kao naklapanja, ali se pokazaše istinitim. Do gađenja. Onda su Saši podmetali, sada su mu ga SMESTILI. I to kada su pobede u sportu majka svega, što reče Mamić iz Dinama. . . . Pazite – Mamić!
Ovi Bavarci su očigledno u dosluhu sa našima iz Fudbalskog saveza. Nisu bre bitni ni igrači, ni treneri, niti uspesi. Bitna je uprava, ili moderno rečeno – menadžment.
I tu mi klikne da smo mi iz KK Radničkog bili SV, Jovan preteča u svakom pogledu, posebno,u tom.
Naš Raša Konstantinović se polako internacionalizuje. Postaje osavremenjeni i ljudskiji Makijaveli.
I sad, u tom matematičkom galimatijasu, treba naći zajednički imenilac koji je nepromenljiva i svuda se provlači.
Svojevremeno sam, radeći u jednom prjektnom birou u Lucernu (da popunim vreme između retkih treninga) bio prisutan kada je osmoro stručnjaka tražilo grešku na projektu od dva metra kvadratna raširenom na velikom stolu. Nelogičnost primećena na gradilištu, radovi stali. Kako je tamo sva ekspeditivno, odmah se prileglo kontroli. Biro prazan, ja sam u njemu, ucrtavam, kako sam voleo sebi da podilazim – projektujem neke kuhinje, modularne, za neke luksuznije stanove. Prazno mi i čudno. Švajcarci mogu da ne jedu, ne piju, da umiru, ali da ne rade – ne mogu. Impossible mision.
Otvorim vrata, neka veća, očekujem prazne prostorije, kad tamo svi. Plan na stolu, oni se sagli kao u nekim generalštabovima svojevremeno. Namršteni.
I kako to biva kad neki kibicer u šahu iz petog reda vidi odlučujući potez, a velemajstor za tablom ne. Ja sa visine od dva metra, i sa tri metra daljine, momentalno uočim grešku. Nešto bizarno. Stepenište kopirano na pausu naopako, pa podesti udaraju u sredinu vrata lifta. Tehnička greška, i lako ispravljiva. Malo se iznenadiše, namrštiše i… Gde tamo neki košarkaš… Gazda me potapša po ramenu ne znajući da su još stari Asirci zakonom zabranili tapšanje po ramenu i izmislili novac.
Tako, kad već pomenuh rešenja koja se teško nalaze kad si sa olovkom nad papirom, nego kad se ne nadaš – u tramvaju, na pijaci, u kolima, na semaforu. E, i ja palim lulu u kolima kod bivše i nekakve buduće Paliluska pijace kad videh sa strane neki… ćevapčići. Dal’ leskovački, sarajevski ili pazarski – ne znam. Tek meni sine. To je ono što niko ne može sem nas da izgovori.
Kako to ne videh. Mora da sam glup. Mora da su mnogi to ovde videli, ali ne smeju da kažu i smeju se. E, vala ja smem.
Veliko i preuzvišeno Ć. Mnogo je naših u svemu ovome. U ovim prljavštinama. I ja sam taj naš, pa me pogađa. Ć je zajednički imenilac za sve. Ne obično Ć, kao slovo, nego veliko Ć. A i ovi napolju po analizama njihovih “službi” sve to koriste. Ko će kome ako neće svoj svome. I gde god je ono podmetanje i umetanje Ć svuda prisutno. Kad nema Ć – treba ih pronaći, i sve ide kao podmazano.
Uvek I nad Ć-om ima Ć.
Sudbina nam je Ć dala
Njojzi hvala.
Zato sam ubeđen da je pravo ime za vodoniksulfid – VODONIK SULFIDIĆ.
P.S. I ja sam na ć. Po onome što sam video i doživeo mogao bih da napišem teoriju Ć-a. Ali sam slab praktičar, a u ovim godinama da učim – kasno je. Na sreću!
P.S. Dade Ronaldo prelep gol Juventusu, a Ibrahimović reče – Ma lep je, ali neka ga da sa 50 metara kao ja. I on je na Ć. Primetili ste!
Photo: MN press
3 komentari
U Diznijevom crtacu Uspavana Lepotica zla vila Grdana u jednom momentu se naljuti na nesposobne saradnike i uzviknu na njih dok ih je svojim mocima udarala silom poput struje, i rece:
“LUDE, KRETENI, IDIOTI ”
Nego dragi Sale Djordejvicu, nase NBGD dete, kompleksi su cudo. Doticni mocnik evropske kosarke i CG connection su kap u moru tvoje sile. Sile tvoje figure i legende koja zivi i hoda ovim gradom. Gracioznost tvoja i filigrantska kosarkaska i sportska licnost su na pijedastalu do kog oni nikada nexe doci. Lesinari koji su te smenili i nasledili su samo senka. Ti Sale, dok hodas ne zastajkujes, ali zato nebo dodirujes. Pre novih pobeda, dodji da omirises Novi Beograd u prolece, onim putem od Starog Merkatora do Hale Sportova.
Ima tu jedna, najsuroviji istina… a isto je na Ć… piroĆanac u centriĆu svega toga…
Mislim da je ovde jasno, a to je vooozi Mishko ( a nije Bercek 😉
Sale Nacionale VS Beo…..et via Barcelona ( ko razume shvatice )
Samo, malo su se zaigrali sa nasom legendom. Ali, ako je Saletu tesko, tesko je i meni, pazi ti, ukrali mu Evroligu za sledecu sezonu. Joj, sto bi voleo da orao koji se hrani samo posmrtnim ostacima izgubi finale a da im pride Bertomeu ne da A licencu!!!