Početna BLOG: DUGIAgios Ranko

Agios Ranko

od Miroljub Damnjanović Dugi
50 pregleda

Religije i vernici imaju svoje vernike i svoja poštovanja. Od vajkada. Od kako su ljudi počeli da se uređuju i odvajaju od nižih primata, počela su verovanja. Verovanje je značajna kategorija u ljudskom opstanku. Razne religije, pa su se i one delile, pa ideologije – ljudska mašta može svašta.

I mi imamo svoje, možda malo izopšteno. Mi smo ga stvorili i razvijali i stvorili kao svoj kult. To nije deo religije, nego nečeg našeg – ja bih rekao sekte košarke. Ako se ne slažete, izvinite. Sada ga svi prisvajaju i cene ga, svaka im čast.

Kada se košarka razbuktala u drugoj polovini šezdesetih, iz raznoraznih razloga ali i iz potrebe, niče naš hram na ledini IMT-a. Ako je njih neko uopšte pitao. Možda, samo možda, ima veze sa onim studentskim protestom, ali mi se okoristismo.

Možda sam pretenciozan kao agnostik, ali hala na Novom Beogradu, koja se sada zove po Ranku, je naš košarkaški Hilandar, početak eksplozije. Možda sam pretenciozan, ali to je moje. Složite se ili ne. Kasnije smo napredovali i u kapacitetu i u kvalitetu, ali je izvorište VEČITO.

Hala Novi Beograd, izvor naše košarke, mesto odakle je naša košarka eksplodirala krajem šezdesetih. Verujte, tada smo počeli da se uzdižemo. Beograd beše centar košarke. Kad dođu naši prijatelji iz one velike zemlje, idu u Palas i u Skadarliju. To je sve što su mogli.

Pa 1973. godine – prvak, drugi, treći i peti u ligi Jugoslavije bejahu iz našeg nam Bijelog grada. Puno ih je bilo prisutnih koji su tome doprineli, ali i Ranko. Ubrzo smo postali centar ovog dela sveta i Evrope. A znali smo i bili smo dobri i sve bolji, možda i malo čudni za druge, ali postadosmo bogovi košarke. A imali smo neke, mnoge, i Ranka među njima. Valjda nam je to tako zapisano.

Sada je ispred te hale, simbola našeg uzdizanja, postavljena statua Ranka. Hala koja je najznačajnija nosi njegovo ime. I treba. A on je više doprineo našoj košarci nego hala. Novi Beograd oko Fontane je postao grad zbog košarke i hale. Ja sam nekako zavoleo da prelazim preko Save zbog te hale i Jove i košarke.

Jova je bio domar i naš roditelj u hali. I sada se ta hala zove „Ranko Žeravica“. Lepo i uzvišeno.

A odakle je i gde je Ranko došao i da li se to pominje? Zašto i ovo pišem.

Na otkrivanju spomenika bejaše mnogo ljudi. I zvanih i nezvanih. I ČLANOVA i posvećenih košarci, i iz drugih sportova jer u svojim izgubiše podršku. Samo da se vide. I Ražanj i Šrafko. Onako slučajno – nepozvani. I one slike u hodniku hale koje služe na čast onome ko ih je postavio. Malo vređaju istoriju. Ražanj i Šrafko su samo svedoci i mogu samo da se gorko nasmeju.

A zašto nema ništa o tome, ili jako malo, odakle je Ranko potekao? Odakle je došao, ko ga je prvi primio? Koga je on napravio i koliko je igrača, trenera i košarkaških radnika uputio i stvorio? Nešto nisam primetio da se pominje Radnički. Boli.

Meni izgleda neverovatno ili teško zamislivo da mladić iz Novog Miloševa iz Banata prepozna budućnost u košarci u ono vreme, kada je košarka bila „ženski sport“, ili da ne kažem neki bezobrazniji izraz.

Ili dogovor ili božije proviđenje njegovih roditelja i kumova Kotlajića (ako sam pogrešio neka me Zaga ispravi) – tek došao je kod njih, na Krst. I da li se Radnički njemu namestio ili on njemu – tek TAKO TO KRENE, kako reče Đ. Balašević.

Poznajem Krst u dušu. Znam ponašanje i osećaje. Zajebancije do kraja, malo i zapitkivanja, ali stoje uz tebe ako te prihvate. Mogu misliti kako je Ranko izgledao kad je došao i, uz sve rezerve, nametao se vrednoćom, skromnošću i, pre svega, znanjem i posvećenošću.

To znanje će dosta vremena trebati da se pokaže kao ZNANJE. Krstaši su se tek onda sami sebi poklonili zbog strpljenja i svoje duše koju su poklonili mladom momku iz Novog Miloševa.

Možda ne znam ili ima i drugih. Ranko je kasnije napravio ogromne uspehe koje svi cene, ali mislim da je njegova vizija i razvoj kroz i sa Radničkim bila i ostala retkost i SVETAČKI posao u ovoj našoj religiji zvanoj košarka.

A on nas je napravio, našao priliku i uzdigao. To je trajalo, ali je uspeo. Ovi stariji se možda i sećaju da je Ranko, uz pomoć Ante Lambaše (ukucajte Google ako se ne sećate), stvorio i organizovao KK Radnički, polako stvarao igrače i tim. Tim koji je rastao, pravio pomalo rezultate i postao poznat svuda po onoj velikoj, maloj zemlji. I danas nas pamte. A začetnik je bio Ranko. Uz svo poštovanje drugima.

I sada smo sa strane. Mali bejasmo i, valjda, ćemo ostati takvi. Takvi smo po mentalitetu. Ne umemo drugačije. Što reče Tom Kros (ako se tako zvao), menadžer Lejkersa kad su bili najjači – timovi dobijaju utakmice i možda prvenstva, ali pobeđuju ORGANIZACIJE.

Mi smo bili i ostali veliki timovi u svemu, ostali smo upamćeni, ali smo uvek bili mala organizacija. Suviše smo svoji i individualci. Od svakog počinje istorija. Drčni i uspravni, ali i, malo bez pokrića, isuviše nadobudni.

Zato me i manje boli što drugi nas se ne sećaju, nego što mi sami sebe ne cenimo po postignutom. Bilo je toga mnogo, ali kod nas su se predsednici društava i klubova više pamtili nego svetski prvaci u nekim sportovima. A kod nas ih je bilo.

Dokle tako?

Rankova ideja, vizija i upornost kao svetost nesvakidašnja je za ove prostore, a za Radnički je vremenom postala normalna pojava. Kao takvi smo mi. A koliko je samo igrača, trenera, organizatora, sudija i funkcionera ostalo posle njega u Radničkom?

I kada je Ranko osetio da treba da ide dalje – i to je vrednost. I da ostavi drugima da se nadograđuju – i to je bilo vizionarski. Sve posle, vezano za njega, upamćeno je kao jugoslovensko i nadilazi nas.

Ali poznavao sam ga do poslednjeg trenutka. Nikad nas nije zaboravio i smatrao je da je ideja „Radnički“ njegov najveći uspeh i životni odskok.

U ovoj našoj religiji, upoređujući sa drugima, Hala na Novom Beogradu predstavlja, stvarno, Hilandar košarke. Posle su došle i veće i popularnije, ali je ona ishodište i usud. Da joj se poklonimo.

Ima ova naša sekta dosta svetaca, kao i mnogi narodi i ljudi. Mogli bismo da ih nabrajamo dugo. Ja smatram da je Ranko jedan od njih. Mogao bih još nekima da stavim oreole. Svi vi verovatno znate ko je sledeći, ali to će neko drugi.

Mnogo njih je ugradilo sebe i svoj kamen u naš hram, a Ranko je ugradio IDEJU, upornost i ljubav.

Zato i mislim da je naslov AGIOS RANKO pravi i ime našeg košarkaškog sveca – jednog od mnogih, ali ovaj je iz Radničkog.

Da se zna. AGIOS na grčkom znači sveti.

Ovo je moje priznanje Ranku i jedno od naših bogatstava sa Krsta.

Dugi

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar