Početna BLOG: DUGIDugi: Dva raba

Dugi: Dva raba

od Miroljub Damnjanović Dugi
24 pregleda

Nisam se javljao neko vreme na sajtu, i nadam se da  je neko to i primetio.To bi mi bilo kao kompliment. Ali, pošteno, nisam mogao da iskristalizujem ideju. Ja, koji sam svojevremeno inicijaciju za pisanje nalazio u čaši vode. Umrtvio sam se i ova atmosfera oko nas, u koju se utopih, izazvala je kod mene depresiju, i to ozbiljnu, i lenjost. Uhvati me, kako je moj pokojni otac govorio – MRZA. To mu valjda dođe kumanovski izraz za stanje kada te sve mrzi i sve ti je teško.

Teškom mukom sam se trgao i isplivao iz toga. Tome je doprineo i jedan događaj o kome ću kasnije. Taj događaj nije sam po sebi bio lep, ali izazvao je u meni bes i neku vrstu potrebe da se trgnem.

Međutim, s obzirom da su bes i inat loši zanati, rekoh sebi: sačekaj malo, da prođe neko vreme, bićeš realniji i razložniji. U međuvremenu od mnogih pojava koje se kod nas nižu svetlosnom brzinom dve su me pogodile i ja, koji povezujem često neke naizgled nepovezive stvari, izabrah dve od kojih me jedna baš pogodila. Zato i ovo pišem sa vremenskom distancom da ova ljutina u meni malo oslabi. Mada ovo što ću vam napisati zaslužuje mnogo oštrije pero.

Elem, ja i moji uvodi od kulina Bana… Tek, ja sam mišljenja da su dva od mnogih osećaja koji prožimaju ljudsko biće možda i najgori. To su nemoć i sramota. Nisu fizička kategorija, ali fizički bole one koji ih osete.

Nemoć boli kad si mali i bez mogućnosti da utičeš na bilo šta. To smo svi zajedno, nadam se, naučili i osetili prilikom Đokovićevog ponižavanja od strane nadmenih.

Ja bih da se osvrnem na ovaj drugi sentiment – sramotu. Nju ne može svako da oseti. Ali ko je oseti boli ga srce, peče obraz, razara dušu i unižava.

Nekako transferom neprijatnosti kao da sam na sebe preuzeo delić sramote Australijanaca zbog maltretiranja najboljeg.

Ali veću sramotu sam osetio onomad (kako kažu moji Mladenovčani). Moju ličnu, košarkašku, osetio da boli.

Elem, pre par meseci se upokojio Dragutin Miško Čermak. Reprezentativac one velike zemlje. osvajač srebrne medalje na OI u Meksiku 1968. I zlatne medalje na SP 1970.u Ljubljani. Igrač Radničkog i Partizana, u kojima je ostavio neizbrisive tragove. Svedok, akter i jedan od najzaslužnijih učesnika u stvaranju velike jugoslovenska košarke.

E sad, kako je i smrt deo života, i sa njom se suočavamo često u ovim godinama, mislim i na starost i na okruženje. Tako i Miško ode gore gde Piva pravi dobar tim. Ostavio je sećanje na sebe velikog igrača, sa mnogo rezultata svetski vrednih.

Svako ko ode na put bez povratka zaslužuje ispraćaj. Veliki ili mali, tek – zaslužuje. Mada u u onim malim sprovodima često ima mnogo više iskrenosti i tuge nego u velikim, gde iste nedostaje, ili je uopšte nema. Koji više govore o onima koji ispraćaju nego o onome koga ispraćaju.

A sahrana našeg druga Miška je bila specifičana i skromna.

Na Novom groblju postoji Aleja zaslužnih građana. Pretpostavljam da su tu sahranjivani zaslužni građani ovog našeg lepog grada. Mada… I, pogađate – veliki Miško Čermak nije sahranjen u pomenutoj Aleji.

Možda je sahranjen po svojoj želji (u šta sumnjam) u nekom drugom delu Novog groblja. On je iz stare beogradske porodice. Međutim neki od nas su mislili da je red da se pobrinu za komemoraciju i sahranu baš u Aleji velikana. ili onoj zaslužnih građana. To je deo posla koji je Košarkaški savez trebalo i morao da uradi.

Onako naivno misleći da će sve ići glatko i lako, normalno angažovali smo se nas nekoliko. Kad – šok! Kad je to predloženo u Savezu, uzvraćeno je kontra pitanjem: A da li je on bio reprezentativac? Šok!

Ni Partizan se nije pokazao bolje. Samo se jedan čovek pojavio, valjda zbog svoje lične odgovornosti i osećaja sramote ispred svog kluba. Više privatno.

I sve ostade na Radničkom i Kaliniću, i njemu odajem zahvalnost.

Komemoracija je bila u hladnoj hali Radničkog koja je u stanju rušenja. Malo ljudi. Jedan govor, mada i on takav da je pogodio porodicu. I to beše sve.

Opelo i sahrana gaspodsko, kao što priliči Gospodinu Čermaku. Prisutni su bili samo oni koji su osećali da treba da dođu iz ljudske potrebe da se oproste od velikana.

A da, i venac žutih ruža od igrača Jugoplastike, Šolmana, Skansija i Rate Tvrdića. Za koji sam se ja lično pobrinuo na njihov izričit zahtev. Oni nisu zaboravili druga. Ostalima na obraz sramota. Ljudi, pa tu sramotu kao da ja osećam.

Ali Srbija ne bi bila no što jeste da nam istorija ne lupa šamare za iste greške svako malo. I dok se drugi uče i na tuđim greškama, mi ne učimo ni na sopstvenim.

Elem, da li vam je poznato ime, cincarsko ime Alkibijad Nuša? Ovi stariji koji su učili one stare „zaostale“ škole, bez kompjutera i rada na daljinu, sigurno znaju da je to drugo ime Branislava Nušića, našeg Orvela mnogo pre njega samog. E, pa, ovaj naš Orvel je napisao našu budućnost, što je sada naša sadašnost, još početkom dvadesetog veka. Napisao je mnogo, i pogrešno ga oslovljavaju sa „komediograf“ jer se do bola svi sada posle jednog veka prepoznajemo više ili manje u njegovim delima.

Između ostalog, da ne bih sada naširoko pisao o Nušiću jer jedan mali delić njegovog dela se “teleportovao“ u  našu stvarnost. Naime gospodin Alkibijad napisao pesmu „Dva raba“, gde potkači kraljevsku porodicu i fasova godinu dana robije.

Ako niste pročitali pesmu, radi se se o dve sahrane. Jedna beše sahrana babe jednog od dvorskih generala, a druga heroja,veterana sa Solunskog fronta. Mislim da mi dovoljno poznajemo sebe da pretpostavljamo da je na prvoj bila elita tadašnje vlasti na čelu sa suverenom, a na drugoj skoro niko. Gospodin Nušić to odmah primeti i zapisa, i dobi besplatnu hranu i stan na godinu dana kao „honorar“.

Ne bih podgrejavao svoj bes s početka ovog pisanija da kod nas nešto skorije ne bejaše jedan sasvim drugačiji ispraćaj od Čermakovog.

E, pa, na tom sprovodu videsmo „elitu“ uz strašnu potrošnju vazelina. Čak je i opelo držao crkveni velikodostojnik. Ceo politički i vojni vrh, kao da je bilo pitanje prestiža pojaviti se. Da budeš viđen na nacionalnim televizijama. Pa čemu služi sahrana?

A tek neukus u i u broju i veličini čitulja, ili neukusnih izjava saučešća preko  nekih od mreža.

Svi mi želimo da nam bog da zdravlje i dug život, i svi podsvesno zamišljamo svoj poslednji put. Taj drugi pokojnik, siguran sam, ni u svom zamišljenom snu ne bi dozvolio tako nešto.

„Dva raba“ su odraz našeg podaničkog i ulizičkog mentaliteta.

Ovo sve zapazih zbog odnosa prema Mišku Čermaku, velikom i dobrom čoveku, koga su zaboravili mnogi, ali najpre njegov Savez i Partizan.

Da budemo iskreni, i u našoj košarci pa i u sportu uopšte, ima takvih pojava, ali su pored sramote koju vuku za sobom ipak retke i ne mogu se opravdati.

A sramotu zbog Saveza i Partizana i ja osećam. Čermak je bio  reprezentativac, napominjem za one koji to ne znaju i sede u Savezu.

Miško, ti sada ništa tu ne možeš, ali ako ti bog da snagu – oprosti im, ne znaju šta rade.

Malo svetlo ipak. Moj Radnički se poneo uspravno.

P.S. U međuvremenu smo se osramotili prema velikanu vaterpola Mirku Vičeviću. Prečesto je. A osuđujemo  Australijance…

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

4 komentari

Milan Grabovac Šteko February 18, 2022 - 18:08

Zdravo Dugi!
ja sam primjetio da ne pišeš. I promaklo mi je da nas je Čermak napustio,ostavio i otišao. I tek njegovim odlaskom spoznaš da u košarci (Savezu) sjede ljudi koji ne znaju da je Miško bio reprezentativac od kalibra. I neupriliče dostojanstven ispraćaj. Svjetska sramota! Uvijek čitam tvoje osvrte na košarku, ondašnju i sadašnju, s velikim zadovoljstvom. Pozdrav

Odgovori
Fredi Belavić February 19, 2022 - 17:21

Sretni smo da se Dugi vratio! Primjetilo se da ga nema i nedostajao je.
Pozdrav iz Austrije od vjernog čitaoaca Puljanina

Odgovori
Ivica Dukan February 19, 2022 - 19:51

Primijetio sam da te nema I da nisi aktivan dragi Dugi . Samo ti možeš napisati nešto tako britko a toplo I istinito. Lijepo je opet te citati .
Ja sam počinjao kada je Misko već bio legenda I nas cijenjeni reprezentativac I veliki igrač I čovjek.

Odgovori
dejan_tenerife February 20, 2022 - 10:53

Pa zato se i kaze da “Sede u savezu”, nije taj izraz slucajno upotrebljen.

Odgovori

Ostavite komentar