Malo sam okasnio. Ali me je Aca naučio da malo legne, pogotovu što ja malo filisofiram kad pišem.
Ovo nije priča o košarci, ali je priča o sportu i nadam se da ćemo svi u tome da se prepoznamo.
Jako smo predisponirani u kolektivnom sportu, pogotovu kad nas je malo u terenu. Pet ili šest. Što je brže i luđe – mi smo bogovi. Kad nas je manje onda se vidi rupa i onda funkcionišemo najbolje. Razni su sportovi i da se ne naljute moji, možda smo u rukometu najprestižniji i najpredisponiraniji. Ali kada smo pametni i organizovani. Jer pored brzine, razmišljanja, ima i malo više snage, trebalo bi da smo superiorni.
Nešto smo bili u stagnaciji neko vreme. Ali vidim da se polako vraćamo, polako i teško ali se vidi.
Imamo tradiciju i iskustvo i do kada smo pratili sisteme starih trenera, na primer Štencla, svuda oko nas i kod nas rukomet je cvetao. Sada se to malo kruni. A Štencla se sećaju. Eliminisao je najboljeg pojedinca Žagmeštara i uveo Lazarevića i od njega postade najbolji igrač sveta. Treba strpljenja, upornosti, poštenja i hrabrosti. I posebno, razumevanja u savezu.
Biće svega toga ali je povratak jako težak. Setite se samo sunovrata velike Mađarske u fudbalu pedesetih i njih i ove reinkarnacije.
Mala digresija i ono čuveno Pivino posle naše pobede u Zadru – “Treba da glumite prvake”. Rogobatan izraz ali istinit.
Možda je rogobatna ali to je tako. Kad si visoko svi hoće da se dokažu na tebi. Brutalno, ali je tako.
Možda je malo nesvakidašnje ovo što ćo da kažem. Lako je kad izgubiš. Bol, sramota, svega lošeg se sećaš a, opet misliš da si mogao drugačije. A znaš lek – trening, trening i trening. I borba za bolje.
Ali kad pobediš i odigraš dobro, odmah je pritisak da to potvrdiš odmah sutra. Obaveza, mentalni zadatak.
E pa naši odigraše protiv Nemaca fantastično – da se pokloniš.
Ostadoše Austrijanci.
Euforična atmosfera i izjave. Sve je završeno i gotovo – idemo dalje.
Svi sem Marsenića. Možda se slušali euforične izjave, a ja jesam pažljivo.
Svi već na Mon Blanu. A Marsenić, pamet i sportski mentalitet i odnos. Pobeda sad već veća od Mon Blana, kao Mont Everest ostaje. Nema – lako ćemo. Niko ne poklanja. Šta, kao Austrijanci unapred skidaju gaće. To što reče naš kapiten bejaše jako pametno i ozbiljno. I kod mnogih drugih.
Ali, različiti smo . . .
E, pa posle značajne pobede nad Nemačkom, Marsenić izreče nešto što je zazvučalo malo ružno. Asociralo je na prostornu i socijalnu distinkciju. A nije tako mislio. E sada, reče Marsenić ne smemo da budemo seljačka ekipa. Kod nas u Beogradu je bolji izraz za to kulovska, mala ekipa. Znam tačno šta je mislio. Znam i kako je igrati pivota u rukometu. Mnogo koncetracije i pameti dok se drugi igraju loptom i kad je muka onda pivotu lopta.
E, sad Marsenić reče suštinu – nije gotovo. Sad treba da potvrdimo ovo što smo večeras uradili.
Nisam trener po vokaciji ali sam odmah shvatio. Šta je trebalo. Možda je grubo ovo što ću reći, ali je trebalo da uđe posle intervjua u svlačionici i prvom koji se „kezi“ zvekne šamarčinu. Sumnjam da bi mu neko onako velikom smeo da kaže bilo šta. Samo za otrežnjenje. Tako ja, kao mali Mikica, to zamišljam. To su Savić u vaterpolu i Duda u košarci, možda ne na taj način, odmah rešavali.
Marsenić je kao veoma pametan čovek bio u pravu. Imao je osećaj. I to je terbalo saslušati i upamtiti. Takav stav i sagledavanje nam trebaju i u rukometu i svuda.
Možda bi saigrači trebalo da osete sramotu kad pogledaju kapitena u oči.
A ovo njegovo je pravi stav u borbi da pobediš i protivnika , ali svoj mentalitet.
Austrijanci nisu skinuli „gaće“ pred „strašnim” Srbima. Naprotiv. Voleo bih da smo iz toga nešto naučili. Ovo nije škola samo za rukomet, već i za druge sportove. Rekoh da pobede često zavaravaju, a iz poraza učiš.
Marsenić je pogrešio, a možda i nije, da u svlačionici smanji euforiju budala, ali je pokazao da imamo pametne ljude koje treba podržati. Mnogo mi je krivo za ono protiv Austrije, ali nema ljubavi bez patnje, kako reče pokojni Ljuba Tadić, mada vezano za Zvezdu.
Treba da pobedimo svoje „lako ćemo“ i svoje slabosti.
P.S. Ovo sam napisao pre vaterpolo finala protiv Mađarske. Mađari su zatražili da se ne kazni naš kapiten Jakšić. Da razmislimo malo . . ..
Photo: MN Press