Početna BLOG: DUGIDugi: Srbi u finalu

Dugi: Srbi u finalu

od Miroljub Damnjanović Dugi
34 pregleda

Au ala ovo traje. Imam utisak da nije nas još uvek u programu – ovo niko ne bi gledao ,kao tenis bez Đoleta. Ali mi ostadosmo,što rekoh – kako smo se nadali.. . . Ali to zato što smo kao nacija malo nesigurni.

Koliko traje Turci već u panici zovu Erdogana- šefe ovima već ističu vize,a mi i dalje dole.Erdogan u čudu. Da li ovi iz Srbistana zanju za dogovor za  S 400? I nije im dosta što im poklonismo 500 godina a oni se navadili .Eno im Antalija,Alanja a oni svako malo ovde gaze.Da li im je neko rekao da ako se u Srbiji postaje košarkaš, u Carigradu ne postaje automatski Car?E tu je zajeb – niko nam nije rekao ,a sad je kasno.

I koliki je taj Srbistan kad rađa ova čuda.Zar  nije onaj njihov rekao da će svi Srbi pod jednu krušku? Što nam ne reče da je kruška u Stambolu na Bosforu? A nas ,stvarno ,ostade nas nešto ispod dvadeset za pod krušku u nedelju.Ovi što završiše rano takmičenje  već gaje unuke.A mi se penjemo.

I još neki Slovenistan,ko su sad pa ti?

Ovaj naš najvredniji Srbin grmi:Kad sam vam namignuo nisam mislio da pobeđujete, nego na MIGove!Da se setite i da doprinesete.E,jebiga ,tu zajebasmo.

A na ručku juče u Novom Sadu na Dunavu priča euforična, o svemu samo ne o utakmici sa delom Srba koji sebe nazivaju Rusima.O tome gromoglasna tišina i strepnja i iščekivanje kao „šizele“ 1999,svojevremeno.
I dođe pola devet – gledam sebično sam – ujedam ko uđe u sobu.Uživam strepim i stojim mirno poslednjih pet minuta.I onda eksplodira Đeram.Zadovoljstvo ogromno i ponos.Sedoh u moju beržeru i odmah istog momenta poče tiha patnja- kako odigrati u nedelju.Htedoh da napišem ovo odmah, ali baš zbog te srepnje stadoh i sačekah jutro.

Odmah sam pozvao Ivu Daneua da mu čestitam i da se dogovorimo o druženju povodom njegovog osamdesetog leta.Ali to uzgred.Pitam ga da li je ikad pomislio da će Slovenija protiv Srbije igrati ,uopšte igrati a posebno finale EP.Košarkaški polubog ,koji pamti okupacione dane drugog rata u Natalincima i Beogradu samo se malo i tiho gorko nasmejao.Ali košarka je iznad i sad je lepo i uživajmo bar do nedelje u podne kad će nas uhvatiti nervoza.A da ,čestitao sam mu na najbolje angažovanim strancima od svih reprezentacija.Tu ne mislim na Randolfa.Doduše i mi imamo jednog „Slovenca“ u stručnom štabu, ali to je za drugu priču.

I mi Ruse poslasmo kući.Sport je to.Oni vrede i biće jači sledeći put.Ali,brate ,igraju stalno isto .Ne menjaju imaginacuju i  ideju.Mogu svi da hvale onog njihovog najboljeg,ali mi iz te njegove rock and roll košarke izvukosmo prednost.Nisam siguran, u stvari siguran sam da on kod  tovariša polkovnika Gomeljskog ili Kondrašina ne bi  smeo da igra tako.Imali su oni i boljih „ubica“ ranije ali su svi ,hteli ne hteli,morali da se bave kolektivnim sportom.Jer Voroncevič je sjajan igrač, pa i Mozgov,doduše po neki pout O zameni sa A, ali i on i ostali su suviše dobri da bi bili pomoćno osoblje.A da je Šved dobar –dobar je.Treba da nađu nekog tovariša polkovnika da ga ukroti.Sumnjam,na primer,da bi kod Dude smeo da pomisli da toliko divlja.To je moj utisak o braći Rusima.

A naši imaju mozak i muda,da menjaju igru od spore do napada od dve sekunde ,da mrse ili da pojednostave .Sve je to u glavama a kod nas je to primarno.Ne verujem da stručni štab to baš u detalje od njih zahteva.Ali da su svi jedno, vidi se.Jedno je trenersko ,ali smešak na Sašinom licu kad neko ne terenu napravi neko „ludilio“ nenadano iz njega izvuče ono igračko ,veliko od ranije.Saša je nesvakidašnji tip u ovom našem podneblju koji natera igrače da mu veruju,ne da ga se boje nego da mu veruju,da veruju njegovom znanju ,vaspitanju i gospodstvu.Pored njega su igrači i opušteni i koncetrisani i zajedno ,zajedno. . . . .I hajde da se ponovo zabavljamo,nalazimo načina da pobeđujemo i nedaće i protivnike.

I opet neka povreda.Povredi se onaj koji ima najveća muda,srce ,izvinite.A bilo mi je sumnjivo kad je Danilović počeo da trenira šut.Saša i Muta se zagrevaju.A čuo sam da i Bodirogu muči išijas.Ma nek zovnu prvog iz publike.Guča je daleko da bi uzeli nekog od trubača.

I koliko još treba da „rađamo“ da možemo na miru da uživamo.Izgleda da nam je providnost odredila drugačije.Da naša zadovoljstva koštaju mnogo muka.

Ovde je plodno košarkaško tlo i rađa i sejemo svuda svoje košarkaško seme.Povređuju se ,otkazuju i opet vredimo. I koliko god da nas je malo opet nas je puno više nego što krokodila ova mala barica može da primi.Ali sportska barica, i zato i drugi od nas imaju koristi, i to velike.

Volimo da se takmičimo ,nadmećemo i namećemo.Mi  smo kao užarena lava – negde moramo da izbijemo i da zagospodarimo.

E sada treba da uzdignemo i  našu ligu i klubove.Ali tu smo sami sebi protivnici, a to je najteže.Nema teže.Ovaj i slični rezultati ne smeju da budu maska ili kočnica nečemu što moramo da uradimo.Da i klupskim kvalitetom pokorimo i FIBA Evropa i ULEB. Da izdignemo naš savez iznad svih udruženja ligaša,sudija ,sistema takmičenja i registracionih pravilnika.I ovo kod nas uraditi je mnogo teža misija.

Ovo je prvenstvo pokazalo konačno da je prožeglomazno.Gladijatorski zahtevno za učesnika.I sad tek stoji ono Bošino da je malo dvanaest igrača na ovako napornom i zahtevnom takmičenju.

Ovakvi napori moraju ,pre svega da se poštuju i zbog igrača i publike i zbog popularnosti košarke.Moraš da imaš odgovornost i prema sebi –govorim o organizacijama.Treba,u krajnjoj liniji,poštovati i organizatora ovog maratona, i njegove muke i istrajnost u tome da sve teče glatko.

Ono polufinale Španaca mi je bilo uvredljivo..Dolazak nepripremljenih.Valjda su mislili da će svi kad ih vide da skinu gaće.Jer i ta Španija i Gasoli i Rubio i Rodrigezi imaju dug i prema meni i nama zbog našeg dugogodišnjeg divljenja i poštovanja.A ne da napuvani izađu ,u krajnjoj liniji ,ponižavajući protivnika.I nisu dobili onoliko koliko su zaslužili trebalo je više.

Ovim ne umanjujem uspeh Slovenaca,naprotiv.Navijao sam kao lud za njih.Ali sam ljut što ih ne dobiše 40 razlike ,a mogli su.

Nemam talenta za trenera ali je očigledno da su Španci rano „dobili“ loptu i zato je početak dugog prvenstva bio impresivan, a kasniji pad neminovan.A mene kao bišeg aktivnog igrača koji voli lepotu u košarci je sramota umesto braće Gasol,Rodrigrza ,Rubia i ostalih i njihove naduvenosti.Jer ,da budem prost,stekao sam utisak da su Zmajčeki izašli na teren sa špenadlama da bi ovi popucali kao baloni na dečijim rođendanima.Prizemljenje je bilo grubo,bez padobrana.Šamarčina.Primenjena Pivina krilatica –Zamisli njih krene, a nas stane. . . . Za udžbenike.Svako kad tad dobije šamarčinu od Mladosti i Bizjaka.Nekako mi se sad čini da je i Packe Slovenac.Sličajnost ili predskazanije.Možda Vlaška magija. . . . Za Špance su Mladost i Bizjak – Slovenija i Dragić.Igrački me interesuje i sa pažnjom ću gledati utakmicu za treće mesto i da li imaju želje i moći da nam se „izvine“ zbog bezobrazluka ili stvarno više ne vrede.

A finale željno očekujem,sa neskrivenom strepnjom i nestrpljenjem.Neki iz Srbistana će sigurno biti pobednici.Neka pobedi bolji, voleo bih uz lepu košarku.

Jer iz iskustva znam da su svi jako osetljivi na isti stil igre koji sami gaje.Teško se brane od toga.A mi možemo da menjamo načine i ritam.Tu smo bez premca.To znaju i svi drugi pa i treneri.Ovo je poslednje deljenje u dugačkoj partiji preferansa sa velikim ulogom.A treneri su Beograđani,rezon na rezon –kontrarezon na kontrarezon, i imaginacija igrača pre svega.

I NAVIJAČKI.Ma neka pobedi bilo ko samo neka se zove Srbija.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

LJUBA JAKIĆ September 17, 2017 - 09:09

Briljantno Ti je pero Dugi, kao što je i Tvoja ruka bila.

Odgovori

Ostavite komentar