Goran Radonjić: MERCI TONY
- June 15, 2019
- 0 comments
- Goran Radonjić
- Posted in Blog
U vremenu finalne NBA serije (Toronto Raptors su osvojili pobjednički trofej poslije 24 godine učešća u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju) jedan od najboljih košarkaša poniklih u Evropi, Tony Parker objavio je kraj igračke karijere. Sve ono što je uradio u svojoj bogatoj karijeri zaslužuje da se i mi još jednom osvrnemo na dio onoga što je Tony Parker ostavio iza sebe.
William Anthony Parker II (njegovo pravo ime) je rođen 17 maja 1982. u Brižu u Belgiji. Popularni TP je proveo samo mjesec dana u Belgiji, a njegovi roditelji (otac Tony Parker – nekadašnji košarkaš u klubovima Holandije, Belgije i Francuske, i majka Pamela Fierstone, bivša holandska manekenka i nutricionista po zanimanju) su brzo preselili u Francusku gde je najstariji sin kasnije postao jedan od najpoznatijih francuskih sportista.
Prve prave košarkaške korake Tony je napravio u INSEP-u i brzo je skrenuo pažnju na svoj talenat. Svi oni koji su ga videli u ranim košarkaškim danima bili su sigurni da će vrlo brzo da postane jedan od najboljih igrača izvan američkih granica. Kao član kadetske i juniorske reprezentacije Francuske, Tony je zavolio sve što je dolazilo iz naših krajeva. Prva medalja koja je najsjajnije zasijala na grudima ovog kasnije vrsnog košarkaša je ostvarena na Juniorskom prvenstvu Evrope u Zadru 2000. godine.
Dvije sezone je igrao u pariskom prvoligašu PSG Racingu prije odlaska u Ameriku, gde je 2001. izabran kao 28. igrač na draftu. Prvu seniorsku medalju Tony je osvojio u Beogradu kada je Francuska uzela bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu. Često se sjećao u svojoj reprezentativnoj karijeri pobjede nad domaćinom u Novom Sada u četrvrtfinalu tog Evropskog prvenstva 2005. godine (Srbija i Crna Gora – Francuska 71–74), ali i nesrećnog poraza u polufinalu kada je Francuska vodila 7 poena 40-ak sekundi prije kraja utakmice sa Grčkom (i izgubila 67–66), kao i katastrofe španske furije u borbi za treće mjesto (Francuska – Španija 98–68).
Tony je odlično poznavao, a poznaje i dalje našu košarku. Izuzetno je cijenio naše igrače, znao je i po neku riječ našeg jezika. Tonijev pristup francuskoj reprezentciji je bio izuzetan. Znao je reći kako njegova tadašnja supruga Eva Longoria nije mogla da razumije kako je moguće da poklanja svoje slobodno vrijeme u ljetnom periodu igrajući za reprezentaciju, a niko mu ne plaća niti jedan dollar za to. Tony je bio (zajedno sa svojim najboljim košarkaškim prijateljem Boris Diaw) izuzetan primjer svim sportistima. To koliko je volio dres “trikolora” uvijek je posebno isticao. Uvijek je gledao u parter slašajući najomiljeniju melodiju, a jedini put kada je pjevao “La Marseillaise” bilo je u beogradskoj Areni, kada ozvučenje nije funkcionisalo. Tada su svi košarkaši Francuske pjevali “a capella” (kao hor), pokazujući respekt prema svojoj himni, ali i svim gledaocima u Areni.
Igrao je Tony Parker 181 put u dresu reprezentacije, postigao 15,1 poen u prosjeku. Na dva Eurobasketa, u Litvaniji (2011) i Sloveniji (2013) osvojio je srebrenu, odnosno zlatnu medalju, a svoj oproštaj od reprezentativnog dresa je imao na Evropskom prvenstvu u Lillu kada je pred domaćim navijačima osvojio bronzanu medalju pobjedom nad Srbijom (Francuska – Srbija 81–68). Povreda je spriječila jednog od najuspješnijih reprezentativaca da bude među osvajačima bronzane medalje na Mundobasketu u Španiji 2014.
Tonijev odlazak u NBA je bio izuzetno specifičan. Čak 17 godina je nosio dres istog tima. San Antonio Spurs je bio njegov klub. Imao je veliku sreću da naiđe na “ludog Srbina” kao trenera, a Gregg Popovich mu je vrlo brzo poklonio svoje povjerenje. Počeo je Tony da igra iz utakmice u utakmicu sve više, i već prve sezone bio među najboljim novajlijama NBA. A sa nešto više od 19 godina bio je najmlađi starter u istoriji NBA. Uz punu podršku trenera i suigrača sticao je ogromno iskustvo koje je kasnije koristio kada se kretao zvjezdanim nebom uspjeha. Želio je Tony da završi karijeru u svom klubu, ali ponuda za posljednju sezonu nije bila uporediva sa onom koja je došla iz tima Charlotte Hornets i posljednju 18. sezonu je proveo u osrednjem timu koji nije ostvario plasman u doigravanje za prvaka (to je bila jedina sezona kada Parker nije igrao NBA play off), ali je zato proveo mnogo vremena sa svojim idolom iz mladosti, vlasnikom kluba Michaelom Jordanom.
Igrajući među Spursima Ti Pi (tako Amerikanci izgovaraju prva slova njegovog imena i prezimena) je ostvario nevjerovatne rezultate. Zajedno sa vanserijskim igračima poput Tima Duncana i Manua Ginobilija stvorio je “veliku trojku” koja je obilježila mnoge sezone NBA košarke. Ukupno je odigrao 1.254 NBA utakmice (od kojih je bio 1.151 put među starterima). Čak 4 puta je San Antonio bio prvak NBA (2003, 2005, 2007, 2014), a rezultati u toku ostalih sezona nisu bili beznačajni (u tim šampionskim sezonama TP je imao prosjek 15,5; 16,6; 18,6 i 20,3 poena po utakmici). U sezoni 2008–09 bio je najuspješniji po broju postignutih poena – 22,0 poena po utakmici. U svojoj trećoj šampionskoj sezoni (2007) pored prstena koji se dodeljuje prvacima Tony je proglašen i za MVP finalne serije play offa. Čak sest puta ovaj vrsni košarkaš je bio svrstan među “zvijezde” kada se All-Star igrači okupljaju na revijalnoj utakmici velikog prestiža. Koliko je San Antonio Spurs bio veliki klub u tom vremenu najbolje pokazuje čak 17 uzastopnih igranja u play off serijama. Tony i tim Spurs su pet puta bili šampioni Istočne konferencije (2003, 2005, 2007, 2013 i 2014), dva puta šampioni Srednjeg zapada (dok je postojala ta divizija 2002 i 2003), i najbolje plasirani tim Jugozapadne konferencije (u 2005, 2006, 2009, 2011, 2012, 2013, 2014 i 2016).
Gledajući sve iznesene detalje, zaključak je veoma jednostavan: da je Tony Parker bio najuspješniji evropski igrač koji je ostvario najveće NBA rezultate. Francuzi bi kazali “chapeau” (mi bismo rekli – skidamo šešir) i veliki naklon za uspješnu karijeru, za sve što je uradio.
Tony Parker je donoseći odluku o kraju karijere kazao da ne žali za bilo čim, i da je izuzetno srećan i ponosan na sve što je uradio. Posebno je isticao važnost prisustva Gregga Popovicha koji mu je dao značajnu ulogu da godinama predvodi na najbolji mogući način tako veliki klub. Svojim igrama nikada nije zaostajao za najboljim igračima NBA. Ostvario je Tony svoje dečačke snove i realizovao ono što ni sam nije očekivao. Uvijek je sanjao kako osvaja zvijezde, pa je na kraju srećan i zadovoljan konstatovao da je ostvario ono što je želio.
Prestanak igranja za ovog vanserijskog košarkaša je samo jedna raskrsnica u njegovoj sportskoj karijeri. Tony Parker je još dok je bio igrač uspješno vodio francuskog prvoligaša Asvel. U sezoni 2015–16 posljednji put je njegov klub bio prvak, a u ovoj Asveč će ovih dana da započne finalnu seriju za osvajanje 19. titule prvaka Francuske (najuspješniji klub u ovoj zemlji). Parker je prošle sezone “kupio” ženski klub Lyon Asvel, koji je u ovoj godini postao prvak Francuske. Interesantno je da su klubovi (muški i ženski) koje predvodi ovaj vrsni (sada već bivši) superstar po prvi put nakon skoro 60 godina košarkaške istorije bili vodeći timovi nakon regularnih dijelova prvenstva, a da su iz istog grada. Ukoliko muška ekipa bude prvak, uspjeh će da bude nevjerovatan za francuske prilike.
Tony Parker je po mnogo čemu neobičan predsjednik kluba. S jedne strane, njegove ekipe su imale najveći budžet u francuskom prvenstvu (novac koji je ostvario kroz prodaju svoje modne linije muške i dečije odeće – oko 2 miliona eura Tony je uložio u ženski klub). Muška ekipa Asvela je imala budžet u ovoj sezoni oko 10 miliona eura. Ovih dana je Euroliga i zvanično objavila igranje Asvela u narednoj sezoni među najboljim euroligaškim klubovima. Tony je svoje američko iskustvo prenio na sferu marketinga u Francuskoj, i sve do nedavno je ostvarivao približno iste finansijske rezultate od košarke i od ličnog marketinga (da podsjetimo da je kao NBA igrač zaradio u karijeri više od 168 miliona eura). Ovih dana svi govore o ujedinjenju košarkaških klubova Asvel i Lyon Asvel sa fudbalskim klubom OL Lyon (po ugledu na druge evropske i posebno španske najuspješnije klubove). Tony je preuzeo i obaveze uključivanja ženskog francuskog fudbala na američkom sportskom tržištu. Nedavno je preuzeo brigu i o skijaškom centru u blizini Grenoblea. Kakav je kao predsjednik kluba najbolje govori činjenica da je obojicu braće postavio na trenerske pozicije u svom klubu. Srednji brat TJ je čak bio i trener u prethodnoj sezoni, ali kada nije išlo kako je predsjednik očekivao, obavljen je razgovor i brat je sada bliski saradnik prvog trenera kluba.
Teško je reći koji su putevi opredeljeni za francuskog “šampiona među šampionima” (Tony je 2013. dobio ovu laskavu titulu od strane čuvenog L’Équipea). Dio obaveza Parker će nastaviti da dijeli sa suprugom Axelle Francine, talentovanom novinarkom i njihovo dvoje dece. Kako će se opređeljivati u budućim vremenima teško je predvideti, ali je sigurno da će svoje iskustvo ugrađivati u sve buduće košarkaške aktivnosti. Nama ostaje da kažemo (kao što su to učinili i mnogi košarkaški i sportski asovi) – MERCI TONY, i da mu poželimo da nastavi ostvarivati svoje i (pa i naše) snove…
Photo: Printscreen