
Koji tim je bio najbolji u bivšoj Jugi? (1)
- February 10, 2016
- 4 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Kada govorimo o najvećim košarkaškim timovima prvenstva bivše Jugoslavije, svakome je dozvoljeno imati svog favorita, ali čak i oni najneobjektivniji će priznati da su u najužoj konkurenciji Jugoplastika s preloma osamdesetih i devedesetih prošloga vijeka, i zagrebačka Cibona iz sredine osamdesetih. Možda je u tu konkurenciju mogao upasti i Partizan s kraja osamdesetih, ali ostvarenja i brojke ne govore mu u prilog. Svakako ne treba u tom osvrtu zaboraviti ni najuspješniji klub ranog perioda ex- YU košarke – beogradsku Crvenu zvezdu – koja je uzela čak deset naslova zaredom u periodu od 1946. do 1955. Kako je tad košarkaška igra bila tek u povojima, ovaj period prosto nije i ne može biti konkurencija kasnijem, kada je ostvarena dominacija i na evropskom ili čak svjetskom nivou. Jugoslavenska klupska košarka tek početkom sedamdesetih počinje s međunarodnim uspjesima prvog reda, tako da u najužu konkurenciju dolaze u obzir samo svima nam poznati timovi sedamdesetih i – naročito osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka. Pogledajmo neke zanimljivosti vezane uz najveće timove u prvenstvu bivše države.
Beogradska Crvena zvezda osvojila je uvjerljivo najviše naslova u periodu od 1945. do raspada države – čak 12 – od toga 10 uzastopnih u periodu 1945-1955
Splitska Jugoplstika, osvajač 6 titula u ex-YU prvenstvu, bilježi najveći postotak uspješnosti u tom takmičenju. Ukupno je slavila u 407 susreta, a bila poražena u 207, što nam daje rekordnu uspješnost od 66,3%. Drugim timom na tabeli uspješnosti je beogradski Partizan sa 63,8%.
Prva momčad koja je ubacila preko 80 koševa u prosjeku u jednoj sezoni prvenstva je OKK Beograd s Koraćem 1960, nekoliko godina nakon uvođenja pravila ograničenja posjeda lopte na 30 sekundi, dok je Žućko te sezone ostvario svoj rekordni prosjek od 39,2 koša po utakmici (!!!) – tačnije 666 u 17 susreta koje je odigrao.
Prvi tim s preko 2.000 koševa u sezoni je bila ljubljanska Olimpija, u sezoni 1969-70. kad osvaja svoj posljednji naslov u SFRJ.
A prvi tim koji je u postigao preko 100 koševa u prosjeku u jednoj sezoni postaju 1977. godine: prvak, splitska Jugoplastika (101,8), Partizan (101,9) i riječki Kvarner, te sezone s Nikolom Plećašom kao glavnom zvijezdom (103,4!).
Najviše koševa u jednoj sezoni prvenstva (bez plejofa, koji se pojavljuje ‘82) postigla je momčad Partizana ‘78 – 2.872 koša (110,5 po susretu).
Nakon uvođenja pravila za tri poena, zagrebačka Cibona (najbolji dalekometni tim osamdesetih, a možda i svih vremena) ostvaruje rekordnih 112,4 poena po utakmici, uz više od 10 trica po susretu u prosjeku. Tome zasigurno doprinosi i rekordnih 112 Dražena Petrovića u jednoj utakmici.
Sezona ‘88 je bila posljednjom sezonom Dražena Petrovića u Ciboni, a također je i posljednjom sezonom da je neka ekipa (naravno Cibona) imala prosjek viši od 100 koševa u prvenstvu (101,6).
Spomen ploča:
Crvena zvezda ‘49
Spomen ploča služi za predstavljanje onih timova koji itekako zaslužuju osvrt, ali ne upadaju na ovu moju listu najvećih. Bilo bi nefer izostaviti tim Crvene zvezde koji je u ranoj fazi domaćeg loptanja osvojio čak deset uzastopnih naslova u prvenstvu Jugoslavije. Za najbolju od svih ovih Zvezdinih momčadi, smatram sastav iz sezone ‘49, koji je do naslova došao uz svega jedan poraz u sezoni (omjer 17-1). Radi se o timu kojem se te godine iz Zadra priključio Tulio Roklicer, i s Kalemberom, Gecom, Demšarom i Nebojšom Popovićem, kreirao najbolju petorku crveno-belih u tom ranom periodu. Ovaj sastav je ostao nepromjenjen još par sezona, nastavljajući dominaciju u prvenstvu, ali ova verzija iz ‘49 stoji iznad svih ostalih.
Olimpija Ljubljana ‘62
Ljubljanska Olimpija, sa svojim neuništivim kapetanom Ivom Daneuom, bila je stvarnom dinastijom YU-košarke. Šest naslova koje je osvojila u prvenstvu bivše države govore ponešto o tome. Ovdje ću izdvojiti tim iz sezone ‘62 koji je svoje protivnike pobjeđivao s prosječno 25 koševa razlike po susretu, i na kraju slavio ispred isto tako snažne momčadi OKK Beograda sa sjajnim skorom od 16 pobjeda i samo 2 poraza. Tko je pomogao velikom Ivi te sezone? Kristančič se umirovio sezonu ranije, posvetivši se trenerskom poslu, ali tu je bio novi plej – Borut Basin; pouzdani su bili Kandus, Lokar, Jelnikar, Dermastija, Miler – svi navedeni su oblačili dres državnog tima.
Maksimalna koš-razlika u prvenstvu bivše Jugoslavije:
+ 24,8 Olimpija ‘62
+ 22,1 OKK Beograd ‘62
+ 21,9 OKK Beograd ‘63
+ 19,1 Zadar ‘67
+ 18,2 Cibona ‘86
OKK Beograd ‘63
Nakon Olimpije, vrijeme je i za njenog najvećeg rivala, OKK Beograd. Momci s beogradskog asfalta, predvođeni superstarom Koraćem, vraćaju se na pijedesetal domaćeg prvenstva u sezoni ‘63, osvajajući svoj treći od četiri naslova. Ostvaren je bilans od 15 pobjeda i 3 poraza. Zašto baš ova momčad? Korać, Nikolić i Gordić su na vrhuncima svojih karijera, Trajko Rajković postaje jedan od najboljih centara u državi, Momčilo Pazmanj počinje svoju karijeru, a uvijek su solidnom pripomoći bili: Tošić, Erkić, Pavelić… Drugim razlogom – zašto baš ova momčad – jest i činjenica da su rivale pobjeđivali s prosječno 22 koša u prosjeku.
Partizan ‘92
Tim koji je jugoslovenskoj košarci donio posljednju titulu prvaka Evrope, a sebi jedinu u istoriji, Partizan iz sezone ‘92 je tema za posebnu knjigu. Te godine, momčad crno-belih uzima trostruku krunu u oslabljenom prvenstvu bez klubova iz Hrvatske i Slovenije. Po meni, slabija verzija tima iz kasnih osamdesetih (talentom), ali znatno čvršćeg morala i s neuporedivo boljim trenerom, premda je Obradoviću ovo bila “rookie” trenerska sezona. Kozmička pravda je na kraju pobjedila i Partizan je zasjeo na tron Kupa Šampiona, osvojivši naslov koji je već nekoliko puta bio blizu. Cijela povijest kluba, svi pehovi, frustracije i promašaji ranijih generacija, slili su se u Đorđevićevu čudesnu, ljekovitu tricu.
Photo: YouTube
Imali smo jako kvalitetnu kosarku, Mnogo timova izuzetno kvalitetnih u pojedinim periodima– Jugoplastika, Cibona , Partizan, Bosna, Zadar, C,Zvjezda i Olimpija su u pojedinim periodima imali izuzetno kvalitetne timove i igrace, ali jako je interesantno da i ostali timovi nisu puno zaostajali, niko od ovih veliki ekipa nikad nije bio apsolutno siguran da ce pobjediti u Cacku, Skoplju, Sibeniku, Radnickog ili OKK beograd, metalca u Valjevu.Imali smo srecu i zadovoljstvo da zivimo i radimo u vrijeme najkvalitetnije Evropske kosarke i to bas na ovim prostorima.Nazalost raspadom Yugoslavije doslo je do velikog pada kvaliteta, ali nadajmo se dace ponovo najbolji timovi i igraci biti sa ovih Balkanskih prostora.
Uvazeni Ibrahime, ja sam realan covek, pa govorim realno, najtrofejniji klub po broju titula u Ex Yugi je Crvena zvezda, takodje CZ je donela prvi trofej YU kosarci Kup Kupova 1974, i prvu titulu YU kosarci 1945-1946 pa nadalje,,, sa svojim trenerima i igracima ucestvovala je mnogo u stvaranju danasnje moderne Evro kosarke,,, Ovaj niz od 10 uzastopnoh titula Zvezde dobija na znacaju ako se zna da u to doba vlast je svakog iole dobrog igraca po direktivi slala u Partizan,,, Bosna iako je bila prvak Evrope, ne spada u velike kosarkaske timove u YU kosarci, ona ima malo trofeja, Zadar takodje, ali je odmah iza velikih,,, Kada govorimo o kosarkaskoj tradiciji, tu je opet Zvezda prva, jer je prva otpocela “zetvu” trofeja, od osnivanja, odmah iza Zvezde je Zadar koji je igrao od osnivanja lige,,, Partizan je isto igrao od osnivanja lige ali ima crnu mrlju jer je ispadao u 2 ligu 1948 godine,,, Cibona i Jugoplastika su se prikljucili mnogo kasnije, to su fabricki klubovi i uvek su imali najvise novca, to je razlika,,, Ta 2 kluba nemaju kao takva kosarkaski smek a ni gen, kao sto ga imaju Zvezda, Zadar, Partizan,,, Na kraju, ne slazem se da je toliko opao kvalitet, recimo Crvena Zvezda je danas medju 9-10 najacih klubova Evrope, Partizan je igrao koju godinu unazad Evroligu vise puta, Buducnost dosta dobro igra Evrokup godinama, dok ostali stvarno skromno,,,
Postoji jedna velika razlika izmedju timova koje pominjete i ovih danas, a to su stranci.
Imamo CZV koja je blizu top 8 ali glavnu ulogu igraju stranci, nekada je to bilo nezamislivo.
Nije moguce porediti sve te timove ,pa jos iz razlicith epoha .Kada je Split dominirao ,iz Splita isticu da im je Partizan sa Duletom od 96 do 89 bio najtezi protivnik u evropi .Vrlo moguce,da je taj tim Partizan bio jaci od ovog sampionskog .Mislim da je Cibona iz ove dve godine evrolige ,kvalitetom zaostaje za Partizanom i Splitom sa kraja 80 ih i pocetkom 90 ih . Split je uradio nesto neverovatno 3 godine uzastopnih osvajanja ,sada kada bi morali strogo determinisano da se odlucimo ,Partizan nije imao u jednoj godini tim kao njihov ,ali zato klupska aura ,koja nadzivljava mitove ,sa takvom kontinuiranoscu ,da se svake godine proizvodi nestvarni napor ,u cesto nenormalnim uslovima ,ipak daje prednost najveceg kluba ovih prostora cak i ispred Cibone ,a uz to biti i medju 10 klubova u evropi ,zaista je paralelni univerzum .