Da nisam gledao, ne bih verovao. Španija-Litvanija 109-59. Okruglo 50 razlike. U reprizi prošlogodišnjeg finala Evropskog prvenstva u Lilu isti pobednik, samo sa razlikom na koju se, siguran sam, niko od kladioničara širom sveta nije kladio. Ej ljudi, +50. Ili -50, u zavisnosti s koje strane gledate. Kao da to nisu bili oni isti Španci koji su krenuli sa 0-2 i jedva dobili Nigeriju, ili isti Litvanci koju su startovali sa 3-0 i igrali atraktivnu, maštovitu košarku. Ranjeni lav se probudio a probuđeni litvanski tigar malo (više) zadremao. Tek da se zna ko je kralj (košarkaške) džungle. Ne znam šta je bilo lepše u igri Španaca: intenzitet 40 minuta, šut, skok, odbrana… Pau Gasol je opet briljirao, 23 poena a trojke 5/5 ! Posle svake je zglob svoje desnice savijao pokazujući da je ušla kao kap. Litvanci su, pazite, po četvrtinama dali 11,18,16 i 14 poena. Ni jednom nisu stigli do 20. Kod Španaca se “upisalo” 11 igrača, svi osim Abrinesa koji nije ni igrao zbog lakše povrede. Njihov šut za 3 poena bio je 16/32 (50%) a Litvanaca, kojima su trojke moćno oružje, 6/23 (26,1%). Dođe ponekad takav dan kad jednom timu ide sve a drugom (gotovo) ništa. I onda semafor pokaže + ili – 50…
Ishod dodatno komplikuje – kao i onaj u meču Hrvatska-Nigerija (76-90) – poredak u grupi. Mnogo je kombinacija, ali u prvi plan izbijaju Argentinci koji su posle dva produžetka pobedili Brazil (111-107) ali da bi bili prvi u poslednjem kolu moraju da pobede – Špance. Ako Hrvati pobede Litvance eto još dve ekipe sa 3-2. Trebaće digitron za utvrđivanje poretka.
Da li je pobeda Nigerije nad Hrvatskom senzacija turnira ?
Teortetski jeste, ali ako se pogledaju rezultati afričkog tima baš i nije. Od Litvanije i Španije izgubili su sa po 9 razlike, samo ih je Argentina na startu razbila (94-66). Hrvate su “ubili” trojkama – 17/36 (47,2%). Poeni su bili lepo raspoređeni između 4 igrača dok su Hrvati zavisili od Bojana Bogdanovića koji se sa 28 poena ispunio normu, ali kako su mogli da pobede kad Kruno Simon upiše samo 2, Dario Šarić i Miro Bilan po 7? Pa još kad ih izda šut spolja (6/28 za tri poena) eto razloga poraza. Na sve, sigurno, treba dodati i malo mentaliteta, posle nekoliko odličnih partija Hrvati su “poleteli” ali su im Nigerijci skresali krila. Ne znam da li je kod njih 13 “baksuzan” broj, za Hrvate sigurno jeste jer će taj 13.avgust pamtiti kao jedan od najtežih poraza, ne toliko rezultatski koliko zbog činjenice da ih je nadigrao tim iz Afrike. Kao Angola Španiju na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992.
Najuzbudljiviji meč odigrali su stari južnoamerički rivali Argentina i Brazil. Argentina se izvukla na volšeban način, trojka Noćonija za prvi produžetak obišla je, pre nego što je prošla kroz mrežicu, obruč, tablu, pa opet obruč, skakutala i igrala se živcima navijača u obe zemlje. Kad hoće – hoće… U dve večeri videli smo razliku između “hoće” i “neće”. Naš Bogdan je promašio trojku za produžetak sa Amerikancima, Noćoni je pogodio za svoje, a onda se posle 50 minuta radovala cela Argentina. Brazil je sa 1-3 gotovo otpisan, pitanje je da li će mu i eventualna pobeda nad Nigerijom pomoći da se domogne četvrtfinala.
Voleo bih da nam rival u četvrtfinalu bude Argentina. Njeni veterani već pomalo “dišu na škrge” jer se drugačije ne može objasniti 0/8 Manua Đinobilija za 3 poena. Noćoni (37 poena, trojke 8/12) je igrao 47 minuta, Kampaco (33 poena, trojke 5/10) 43, isto kao i Garino, Đinobili 39, Skola 34… Živele rotacije!
Sve u svemu, gledamo dobar, uzbudljiv basket. Samo još da rasplet bude onakav kakav priželjkujemo.
Photo: FIBA