Ne postoji apsolutna mera uspešnosti. U modernom životu često se svodi na to ko koliko ima novca. A istinsko bogatstvo je zdravlje, ne komadići zlata i srebra. Bogatstvo je nalik na morsku vodu, što je više pijemo to smo žedniji, isto vredi i za slavu. Biti zadovoljan onim što se ima, najveće je i najsigurnije bogatstvo. Prevedeno na naše košarkaše, najbogatiji su oni koji su najzadovoljniji onim što su ostvarili u svojim karijerama, a isto važi i za život posle košarke. Kako mi ne poznajemo njihove duše i misli, moramo se obratiti ciframa, koje govore sledeće:
Igrači sa najviše osvojenih titula državnog prvaka u našoj ligi:
9 titula: Milan Bjegojević (Crvena zvezda), Srđa Kalember (C. zvezda);
8 titula: Aleksandar Gec (C.zvezda), Petar Božić (Partizan);
*Gec je osvojio prvih 8 titula sa Zvezdom, a 1953. se razboleo od upale pluća i morao je da prekine igračku karijeru u 25. godini
7 titula: Nebojša Popović (C.zvezda), Dragan Godžić (C.zvezda), Strahinja Alagić (C.zvezda, JNA), Ladislav Demšar (C.zvezda), Dušan Kecman (Partizan), Uroš Tripković (Partizan);
*Popović je u prvih 7 prvenstava bio i igrač i trener, pa bi moglo da se računa da je osvojio 14 titula, da bi posle završetka igračke karijere, osvojio još 3 titule – ali samo kao trener. Pored muške ekipe, Popović je bio trener i ženske ekipe Zvezde, sa kojom je osvojio još 7 naslova prvaka države
6 titula: Milorad Sokolović (C.zvezda), Borko Jovanović (C.zvezda), Borislav Ćurčić (C.zvezda), Đorđe Andrijašević (C.zvezda), Ivo Daneu (Olimpija), Krešimir Ćosić (Cibona, Zadar), Dejan Tomašević (C.Zvezda, Partizan, Budućnost).
Ova lista se u mnogome razlikuje od bilo koje rang-liste naših najboljih košarkaša. Ona samo govori o broju titula državnog prvaka – zanemarujući pritom koliko je svaki od igrača imao doprinos u osvajanju titule.
Vidi se da su na listi igrači iz posleratne Zvezdine generacije, koja je osvojila prvih 10 državnih prvenstava (1946-1955), i igrači Partizana koji je osvojio 13 titula zaredom (2002-2014). Osim njih, na listi su još tri „zalutala“ igrača sa po 6 titula. Dejan Tomašević je osvojio po 2 u dresovima Zvezde, Partizana i Budućnosti. Za Daneua i Ćosića ne postoji ni gram sumnje da su dali najveći doprinos svojim ekipama pri osvajanju titula, pri čemu Daneu za svih 6, a Ćosić za 5, dok je prvu osvojio sa 17 godina kao „dečko koji obećava“ a već kod druge (sa 19 godina) je bio stožer tima.
Na drugoj strani rang-liste zvane „Titule“ nalaze se izvanredni košarkaši koji nikada nisu osvojili domaće državno prvenstvo. Pri čemu u obzir uzimam samo igrače koji su veći deo karijere proveli u našoj ligi. Sastav: Nikola Plećaš, Radmilo Mišović, Blagoje Georgievski, Dragutin Čermak, Boris Križan, Dragan Kovačić, Miloš Bojović, Radovan Radović, Nemanja Đurić, Zvonko Petričević, Rajko Žižić, Žarko Knežević. „Rezerve“: Dragan Arsić, Zoran Radović, Slobodan Nikolić, Marinko Purić, Vladimir Bocevski, Blaž Kotarac, Mijajlo Grušanović, Žarko Vučurović, Slobodan Kolaković, Dragan Radosavljević, Mirko Marjanović, Žarko Koprivica.
Deluje neverovatno da ni jedan od navedenih igrača nije nikada osvojio šampionski prsten u našem šampionatu. U nekom zamišljenom (sada se to zove „virtuelnom“) susretu dva tima – prvi od igrača sa najviše titula (recimo sastav: Ivo Daneu, Aleksandar Gec, Srđa Kalember, Nebojša Popović, Uroš Tripković, Ladislav Demšar, Dušan Kecman, Đorđe Andrijašević, Milan Bjegojević, Dejan Tomašević, Borislav Ćurčić, Krešimir Ćosić) i drugi od igrača bez titula (naveden gore u tekstu) – može se pretpostaviti sa velikom sigurnošću (šta može biti sigurno u virtuelnom svetu?) da čak ni Daneu i Ćosić ne bi uspeli da svoj tim podignu na nivo kvaliteta tima „ne-šampiona“, i da bi „gubitnici“ možda ostvarili pobedu.
Bez domaće titule prvaka su i: Dejan Bodiroga, Miloš Teodosić, Marko Jarić, Nemanja Nedović, Stefan Marković, Nemanja Bjelica, Milan Gurović, Stefan Birčević, Boris Savović, Nikola Jokić, Stevan Jelovac, Ognjen Kuzmić – ali je za njih razlog sasvim drugačiji, to su igrači koji su veći deo karijere proveli u inostranim ligama. Predrag Stojaković je imao „sreću“ da je na samom početku karijere osvojio titulu u dresu Crvene zvezde, pa ga nema u ovom timu, a čak i sa njim ovaj tim je slabiji od originalnog (Plećaš, Mišović, …) „drim-tima bez šampionskog prstena“. Lepo je Ajnštajn rekao: „Sve je relativno.“
Photo: YouTube
Pingback: Borko Jovanović – wiki
Pingback: Godžić Dragan